Hrvatska ima najljepšu zemlju i najgore ljude, rekao je jednom prilikom Ćiro Blažević. 

U prijevodu, ako si uspješan bit će onih koji ti neće moći čestitati jer smo poznati po jalu i ljubomori. Ako ti ne ide, dočekat će te 'na nož', a 'pljuvanje' je disciplina u kojoj smo svjetski prvaci. 

A materijala za 'pljuvanje' u sportu nam posljednjih godina ne nedostaje. Opravdanja ovaj put imamo. Nekad smo bili sportska nacija, a danas...Materijala koliko hoćeš! 

Krenimo redom. 

Primjer prvi, rukomet. Slavko Goluža jedan je od najboljih naših rukometaša svih vremena. No, biti igrač i trener nije isto. Netko je mislio drugačije pa mu je nakon što je bio pomoćnik u reprezentaciji i trener u Sisciji, dao da se vježba kao izbornik reprezentacije. Nakon silnih medalja svih godina, s njim su nam dobra i mjesta na kojima se ne dijele medalje. 

Primjer drugi, košarka. Joke Vranković bio je odličan košarkaš, a kao trener? Po brzom je postupku dobio 'pedalu' u Ciboni, ali zar je bitno. Netko je mislio drugačije pa mu je dao se vježba kao izbornik. Epilog? Najveći rezultatski debakl u povijesti! 

Primjer treći i posljednji, nogomet. Slaven Bilić sudjelovao je kao igrač u bronci na SP-u 1998. godine. Kao treneru smo mu se 10 godina kasnije klanjali jer su 'vatreni' igrali fantastično. No, otad je sve gore, a Hrvatska strepi pred Ukrajinom i Grčkom?! Propustili smo SP, moguće, vrlo, i Euro! 

Pravi stručnjaci bi s istim momčadima napravili puno bolji posao...Pa presuda glasi da su kriva sva trojica, ali i njihovi zaštitnici, Gobac, Radić i Marković, oni koji su mislili drugačije! 

Nekad treba imati mu.., pogledati istini i neuspjehu u oči, dati otkaz i donekle sačuvati obraz u očima navijača i sportski uvijek gladnog hrvatskog puka. 

Možda shvate to oni koji trebaju...