Sami spomen Švedske u rukometnom svijetu izaziva strahopoštovanje. Švedski rukometaši zaslužili su epitet velike reprezentacije ponajprije igrama 90-ih godina prošlog stoljeća. Njihovom igrom tih godina dominirala je čvrsta 6-0 obrana, brza kontra, atrakcija za gledatelje i genijalni golmani. Prezimena poput Wislander, Lovgren, Svensson, Olsson i Vranješ čak i povremene pratitelje rukometnih zbivanja ostavljaju bez daha. Sve njih u savršeni stroj koji melje sve pred sobom skupio je iskusni Bengt Johansson.  Podatak da su u 12 godina (1990-2002) osvojili isto toliko medalja na velikim natjecanjima dovoljno govori o tome tko je Švedska. No, oni su i reprezentacija koja najbolnije proživljava smjenu generacija. Nakon zlata na Europskom prvenstvu 2002. na svom terenu, Šveđani su uglavnom kanta za napucavanje. Na svom posljednjem SP-u 2005. osvojili su 11. mjesto. Nadaju se kako je baš 2009. ta godina u kojoj će se na velika vrata vratiti u izlog najboljih reprezentacija.
Dvostruki svjetski prvak danas je tek sjena starih zvijezda. Nove zvijezde su Kim Andersson i Marcus Ahlm iz Kiela te nesvakidašnje visoko lijevo krilo Jonas Kallman. Na golu su ostali iskusni Svensson i Gentzel te iskusni vanjski igrač Lövgren, a s klupe ih vodi Ola Lindgren. Poslože li konačno talentiranu mladost i iskustvo Švedska može bez problema na postolje.