Četiri utakmice trajao je Gavranovićev post. Nalazio se u šansama, no nikako nije mogao zabiti. Sve do Pule protekli vikend. No i to je malo, četiri gola u 11 kola premalo je za prvu špicu Dinama.

- Trebao sam zabiti više. U HNL-u su mi suci oduzeli dva čista gola, ja sam zabijao, a oni su mi poništavali golove, iako su snimke pokazale kako nisam bio u zaleđu. To me i naljutilo, znao sam da nisam u nedopuštenoj poziciji. No moja je statistika definitivno trebala biti bolja, iz nekih sam prigoda morao zabiti - počeo je Mario Gavranović.

U nekim važnim utakmicama, poput one u Bruxellesu, Gavranović je bio na klupi, iako je najzvučnije ime Dinama.

- Ne muče me takve stvari, pa zašto bi? Dinamo ima širinu, a to je važno za kvalitetne nastupe na sva tri fronta. Trener puno rotira momčad, svi dobivaju priliku, svi su u formi. A ako netko od nas ima manjih problema i nije sto posto spreman, priliku će dobiti netko drugi.

Kako je u reprezentaciji? Ispituju li vas suigrači o Dinamu?

- Pitaju me kako je živjeti u Hrvatskoj, kakav je grad Zagreb, takve svari ih zanimaju. O Dinamu ne pričamo previše jer svi znaju, prate se naši rezultati u Europi, pa me oko toga i ne trebaju previše ispitivati - kaže Mario.

Nikad bez gledatelja

A što je s igračima Young Boysa? Provociraju li vas oni malo otkad su izbacili Dinamo iz kvalifikacija za Ligu prvaka?

- Ma ne, to su mladi dečki koji su tek ušli u reprezentaciju, sad se pokušavaju dokazati izborniku i zadržati u tom društvu. Nasreću, ne bave se takvim stvarima, ni jednom nismo pričali o utakmicama Dinama i Young Boysa.

Tko je najbolji igrač s kojim ste ikad dijelili svlačionicu?

- Bez dvojbe, to je Raul! Ma on je čudo, kod njega odmah vidite svjetsku klasu. Ja sam bio mlad igrač, a tad vam nije svejedno kad takav igrač uđe u svlačionicu i sjedne pored vas. Za mene je to bila specifična situacija, kao dječak sam gledao Raula kako osvaja Lige prvaka, za mnoge je bio jedan od najboljih igrača svijeta, a onda odjednom s njim igram u napadu Schalkea. Čudesan osjećaj. Ali mene je fascinirao način na koji se on ponašao izvan terena, kolika je to bila razina profesionalnosti, na neki način mi je čak promijenio pogled na nogomet.

Kako to mislite?

- Kad smo igrali zajedno, došao sam u situaciju gdje sam želio biti kao on, razmišljati poput njega. I odlučio živjeti što korektnije, živjeti sportski. Svatko ima svoj nogometni put, ali ne može svatko osvojiti tri Lige prvaka. Raul je bio pravi primjer velikog profesionalca, istinske nogometne klase, ali i velikog čovjeka. I u tom je pogledu puno utjecao na mene i moj nogometni razvoj.

Matjaž Kek je nedavno napustio Rijeku, kakva budućnost sad čeka vaš bivši klub?

- Rijeka će uvijek biti veliki, ako ne i najveći konkurent Dinama, za naslov prvaka. Predsjednik kluba Damir Mišković odlično je posložio klub, a očito kako Matjaž Kek više nije mogao svoje ideje prenijeti na igrače. Svi znamo koliko je on napravio za Rijeku te kakve je rezultate postigao sa svojom momčadi, no u ovakvoj se situaciji odlučio za odlazak. A promjene trenera u nogometu su normalna stvar - rekao je Gavranović.

U četvrtak Dinamo gostuje u Trnavi i s pobjedom bi praktički osigurao proljeće u Europi.

- Uh, nikad u karijeri nisam igrao pred praznim tribinama, vidjet ćemo kako će to ispasti.

U Slovačku po proljeće

Trnava je na svojem terenu pobijedila Anderlecht, a umalo su izbacili i Crvenu zvezdu.

- Kompaktni su u defenzivi i protivnicima ostavljaju jako malo prostora. Vidjeli smo kako su namučili Anderlecht i Fenerbahče, već imaju tri boda, sigurno i ozbiljnu kvalitetu. Neće nam biti lako, ali mi želimo pobjedu u Slovačkoj - rekao je Gavranović.

Ako će igrati kao u Bruxellesu, nema straha. Takav Dinamo mogao bi već u Slovačkoj osigurati san dugačak skoro pola stoljeća...

Supruga Anita 

Kad je potpisao za Zürich, Mario je otišao u butik kupiti nekoliko odjevnih stvari, a tamo je radila Anita. Bila je to ljubav na prvi pogled. I ona je hrvatskih korijena, rodom je iz Dervente.

Poliglot

Govorim hrvatski, talijanski, francuski, njemački, engleski i malo španjolskog. Hrvatski pričam s roditeljima, s braćom talijanski, a u školi smo učili francuski i njemački, kaže Gavranović.

Izbjegao pušku

U Švicarskoj je vojni rok obavezan, u protivnom plaćate tri posto prihoda do tridesete godine. Mario se javio, ali su liječnici procijenili da je nesposoban zbog sportskih ozljeda.

14 golova

Toliko je zabio Gavranović od dolaska u Dinamo. Dvanaest u prvenstvu, jedan u Kupu i samo jedan u Europi. Jedan gol u sedam europskih nastupa premalo je za prvu špicu Dinama. Taj gol zabio je Astani u Maksimiru.

Dinamovac

Ja sam rođen u Švicarskoj pa sam malo manje doživljavao hrvatski nogomet od svoje obitelji. Istina, oni su svi dinamovci, pa sam tako i ja naučen navijati za Dinamo.