Tri mjeseca otkako ju je korona virus raspustio usred priprema za predolimpijski kvalifikacijski turnir, hrvatska vaterpolska reprezentacija iznova je upogonjena. Nekako baš i priliči da ta u Hrvata najtrofejnija vrsta bude prva i probije led nakon što su svijet i sport tjednima bili u praznom hodu.
POGLEDAJTE VIDEO: Hrvatska reprezentacija na treningu
Višeg cilja u Dubrovniku, barem onog konačnog kao što je u ožujku bio Rotterdam, nije bilo, no "šef pogona" Ivica Tucak u četiri je dubrovačka dana dobio što je tražio. Pa čak, ako u računicu uvrstimo neočekivano dobro, pa i moćno izdanje u prijateljskoj utakmici s Crnom Gorom (14-5), i više od toga. Stoga smo najprije zatražili da izbornik sve sažme u ocjenu.
- Ako mora biti od 1 do 5, onda bih dao -5. Neka uvijek ostane malo prostora za bolje - pravo će trenerski izbornik Tucak.
- Radili smo kvalitetno, imali plivačke testove, psihološke radionice, nismo se štedjeli. Nisu svi u optimalnom stanju još uvijek, no neću ih isticati jer to ne ide van svlačionice. Nemamo veliko natjecanje pa nema alarma. Ali tako je i bilo za očekivati.
Iako je izbornik u više navrata naglašavao da mu je primarna želja provjeriti stanje s igračima i obaviti razgovore sa senatorima, jednako je važno bilo da se igrači međusobno opet druže, pojačaju ionako jaku međusobnu kemiju jer nekad je ona važnija od gole kvalitete. Pa je kao šećer na kraju stigla ta utakmica protiv Crne Gore, bitna i s aspekta da bi neki igrači poput Bijača ili Bušlje u protivnom bili šest mjeseci bez utakmice (!).
- Rezultat nije bio u prvom planu niti je bitan toliko u prijateljskoj utakmici, ali uvijek je važno pobijediti takvog protivnika i na takav način, što daje dimenziju više. Crnogorci su bili u prednosti jer su duže zajedno, igrali su trening-utakmice, no nama je pomogla i utakmica s Jugom dan ranije (17-11). Namjerno smo je stavili u petak navečer i "posudili" jugašima tri igrača (Lončar, Popadić, Macan, nap. a.) da bude zanimljivije. Morali su nakon tri mjeseca osjetiti loptu, duel, kontru, zatvaranje kontre i da toga nije bilo u petak, budite sigurno da bi to u subotu izgledalo lošije.
Zbog nečega nam je još, pak, drago što je pokazala utakmica s Crnom Gorom. Zadnjim porazima na velikim natjecanjima, polufinale SP-a u Gwangjuu od Španjolske i u siječnju od Crne Gore za broncu na Euru u Budimpešti, kumovala je jedna u loptačkim sportovima općenito vrlo važna stvar, često i presudna. Vanjski šut. Zapravo, da se ne lažemo, nedostaje nam otkako više nema Sandra Sukna.
- Mi moramo dobiti širinu s tim šutom koji, istina, nije funkcionirao protiv Španjolske u Gwangjuu i u Budimpešti, ne na razini za zlato. No ne treba biti previše kritičan, sve imamo izvanredno, obranu s igračem manje, napad nam je s igračem više bio jako dobar, tranzicija u kontri... Nema utakmice u kojoj nismo zabili gol iz kontre. Iako nije bilo Vukičevića, pokazali su se šutem Benić, Bukić, tu su uvijek Joković, Bušlje, Fatović... Kad to popravimo, onda ćemo imati igru dostatnu za zlatnu medalju.
Koju će Barakude prvom sljedećom prilikom loviti sljedeće godine u Tokiju. S Bušljom, Garcijom i Jokovićem.
- Dogovorilo smo se na obostrano zadovoljstvo. Oni ne samo da žele igrati još, nego im je i san nastupati na Olimpijskim igrama.
Godina iza Tokija donosi domaći Euro u Splitu, pa bi to, recimo, bio idealan scenarij za oproštaj Bušlje i Xavija, ali za razliku od kapetana i našeg Katalonca, Joković po godinama ima iza sebe još jedan cijeli olimpijski ciklus.
- On ima želju, nemamo što kriti, da odradi još jedan ciklus do Pariza. Ne moram ni naglašavati koliko je takav igrač, sportaš i ljudska veličina potrebna reprezentaciji.
Reprezentaciji će potrebno biti još okupljanja, prvo sljedeće planirano je nakon završetka klupske sezone koja počinje 24. lipnja.
- Imat ćemo dva bloka od desetak dana. Prvo na Korčuli od 8. do 16. kolovoza kada ćemo osloboditi starije igrače koji imaju obitelji poput Vrlića, Garcije, Bušlje, Jokovića, Lončara, a pozvat ću i neke debitante. Potom ćemo se opet okupiti u Šibeniku od 24. kolovoza do 3. rujna, odigrat ćemo tada i HEP turnir s Italijom, Crnom Gorom te vjerojatno Mađarskom umjesto Grčke.