Nakon Anderssonova istupa i ljudskog sunovrata čija je žrtva bio Hajdukov navijač Nikša Vrca možemo ili samo konstatirati stanje ili činiti sve što je u našoj moći da promijenimo stvarnost koja se opire našim željama.
Ako je nogomet, a izgleda da jest, slika politike, slika države, da prvo naslikamo državu. Vidimo li kakvim sve svinjarijama svjedočimo u politici i ekonomiji, držimo li se samo onoga što vidimo, što dopre u javnost, s velikom vjerojatnošću pogotka možemo se okladiti da su svinjarije za koje nikad nitko ne sazna znatno gore. Perverzije. Ovi na vlasti brane neodržive teze. Izruguju se zakonu. Izruguju se građanima zarobljenima u ekonomsko-političke monopole, duopole ili oligopole. Može im se.
Svako malo netko naslika i sport. Ako je Andersson stvarno šokirao Brbića, ne bih se začudio da je Brbić jedini Splićo u šoku i nevjerici. Da u prošlosti oko nogometa nije bilo nasilja, izjava o šoku mogla bi se makar retorički braniti. Ali to što je Andersson izgovorio samo se skladno nastavlja na epizode iz prošlosti.
Da samo ne konstatiramo stanje. Država je pokazala što može učinivši sve što je potrebno da utakmica Hrvatska – Mađarska prođe bez incidenata. Da želi, država bi mogla učiniti sve što je potrebno da tih koji bi napali čovjeka samo zato što navija za klub iz drugog grada bude toliko malo da se može reći da nikome ne pada na pamet. Društvo se može urediti da Brbiću stvarno vjerujemo da je šokiran čuje li da mu je sportski direktor bio u društvu ljudi s pištoljima i da ga je bilo strah, i da su mu menadžeri nudili mito da forsira njihove igrače.
Nije li izabranim političarima iz duopola stalo, ili ne mogu li voditi narod ili stvoriti uvjete da u sportu svaki dan bude kao da je Hrvatska – Mađarska, ostaje nam upitati se što sami možemo učiniti. Pa, recimo, sve što želimo da netko drugi učini za bolje sutra možemo činiti sami. Riječima, djelima, mislima i propustima možemo se suprotstaviti zlu. Nasilje možemo podržati, ili nasilnike izopćiti. Možemo glasati novčanikom. Možemo svašta. Ovako nam je jer previše dobrih ljudi ne čini ništa.