Kulenović vuče zgrčenu nogu i izlazi s terena, kapetan Franko leži na travnjaku u 90' jer od 50' jedva da može hodati i Rožman mu urla 'Ne moraš stalno u presing, odmori malo!, Štefulj i Tomečak igraju i bekove i veznjake i krila... Senzacionalni ulazak u skupine Europske lige složila je klasična 'Krepat ma ne molat' Rijeka. Svaka vam čast, Rožmanovi fajteri!
POGLEDAJTE VIDEO: Rijeka slavi europsku pobjedu
Kopenhagen koji u godinu i pol potroši 18 milijuna eura na pojačanja izbacila je Rijeka koja potroši 10-ak milijuna godišnje: ukupno. I zato je ovaj 1-0 trijumf na Parkenu utoliko važniji, ne "samo" sportski nego i financijski.
Najavio je Karlo Bartolec da 'Kopenhagen mora proći zbog novca, u ova teška korona-vremena'. Onda im je došao Franko Andrijašević pa dok je imao snage (u 20') povukao kontru u kojoj ga uhvatiti, ni srušiti nisu mogla četvorica Danaca, a na kraju je još i domaćeg beka "natjerao" da sam sebi zabije gol.
Najunosniji autogol u Rijekinoj povijesti. Prodaja Čolaka, prodaja Pandura pa sad cca. Uefina cca. 3 milijuna za ulazak u skupine, pa možda bonus za osvojene bodove, pa igrači u europskom izlogu... Ovo je razina trijumfa na Mercedes-Benz Areni u Stuttgartu 2013. (samo daleko važnija jer tad je novca bilo daleko više)!
Danijel Štefulj dobio je baš svaki duel sa Ankersenom (tragičarem, on je zabio autogol), Ivan Nevistić obranio svaki šut koji je išao prema njemu, Sandro Kulenović (kakvo pojačanje!) i bez postignutog gola odigrao je u najmanju ruku 'čolakovsku' utakmicu, ako je ikad netko odigrao klasično kapetanski onda je to napravio Franko u Kopenhagenu...
Ali od svih izravnih duela najuvjerljiviji trijumf bio je onaj - trenerski. Stale Solbakken ima 52 godine i 143 eruopske utakmice u životopisu, a Simon Rožman je 37-godišnjak s 20 utakmica na klupi u Uefinim natjecanjima, ali Simon je trenerski 'razbio' čovjeka čiju je metodologiju rada izučavao!
Rožmanovi su igrači i dok su od umora jedva hodali travnjakom do zadnjeg slova slijedili svaku uputu svog trenera. Rožman je u u totalne autsajdere internalizirao uvjerenje da se može napraviti senzacija, istinski ih je u to uvjerio.
Pa dobio Rijeku s pobjedničkim, neuništivo optimističnim i energičnim karakterom svog predsjednika Damira Miškovića. Nema Murića? Nema veze, možemo. Nema ni Yatekea? Nema, veze... Možemo. Imamo samo jednog klasičnog napadača koji je došao prije 10 dana? Nema veze, mo-že-mo!
Bez presije, bez imperativa, bez negative. Rožman je rekao 'Hoću fajt, da hrabro krenemo prema njihovom golu, a ne budemo parkirani našem golmanu u krilu'. I Rijeka je ispala jača i od prodaje najboljeg strijelca Prve HNL, i od korona-nereda, i od umora, i od grčeva, i od Kopenhagena i (što je najvažnije) od vlastitih limita.
Hodajući klupski spomenik Srećko Juričić sa licem razvučenim u osmijeh veći od stadiona grlio je Rožmana. On ga je doveo u Rijeku jer je shvatio da je vrijeme za novu priču, za novu trenersku paradigmu. Doveo ga je dok nitko u Rijeci pojma nije imao koga je dove jer nitko nije ni čuo za Rožmana.
Rijeka, jača od skeptika i jača od navijačkih bojkota, bez drame uvijek na svojoj dobro znanoj liniji. Rijeka je u Kopenhagenu napravila senzaciju i Hrvatska ima dva kluba u skupinama Europske lige!
Večeras se slavi, sutra se oko 13 sati Bijeli su u Rijeci i - kreću s pripremama za Belupo u nedjelju na Rujevici. Ozbiljna momčad ne uzima time-outove. A ovo su: ozbiljan trener i ozbiljna momčad. Bravo Rijeko!