Pitanje je hoćemo li ikad više odigrati ovako važnu utakmicu. Ovo je 90 minuta našeg života, moramo dobiti i dobit ćemo je!
Tim riječima Cesc Fabregas ušao je u dvoboj protiv Uniteda, a u tom dvoboju života “umrli” su za jedva 11 minuta. Prvi ozbiljniji prelazak na Arsenalovu polovicu i polufinale je završilo. Mladi Gibbs se poskliznuo, lopta je došla do Parka i gotovo.
Arsene Wenger samo je nepomično ostao stajati, zurio u prazno, svjestan da je pred njegovim igračima nemoguća misija. Vrlo brzo primili su drugi pa treći gol, a jedan od najcjenjenijih trenera današnjice tonuo je sve dublje i dublje.
- Nikad u životu nisam bio tužniji i jadniji. Vjerovali smo da možemo u finale, da ćemo razveseliti navijače... Sad kad vidim njihova lica, samo im se želim ispričati.
Utučeni Wenger nije mogao doći k sebi, ali nakon nekoliko dana vjerojatno će postati svjestan da više nisu ni mogli učiniti. Sve nade nestale su nakon Gibbsove pogreške. Taj dečko jednog će dana biti vrhunski igrač, ali pobijediti United s igračima koji to tek trebaju postati nije moguće.
Godinama se pripremaju za budućnost, koja nikako da dođe. Za razliku od Wengera, Alex Ferguson ima bazu koju nadograđuje jednim, maksimalno dvama igračima. Zato je i uspio. Drugi put zaredom je u finalu Lige prvaka, odlazi u “vječni grad”, a ovaj Manchester United oduvijek onamo i pripada.