Da je pao zbog čestih izleta u inozemstvo i zapostavljanja saveza, nitko ne bi mogao reći ni riječ. Da su ga smijenili jer se kao predsjednik HNS-a nije pojavio na finalu nogometnog kupa u Varaždinu, između Dinama i Rijeke, opet bi imalo smisla. Taman da su mu uručili radnu knjižicu jer je odjenuo dvije različite čarape, i to bi imalo nekakvog smisla. No, Šukeru je Izvršni odbor otkazao poslušnost na jedinom prijedlogu koji je zapravo bio smislen. Za smjenu Nenada Gračana bio je valjda svatko tko je pogledao Europsko prvenstvo mladih. No, otkazavši mu poslušnost na sasvim logičnom prijedlogu, jasno su mu dali do znanja da je njegovo vrijeme prošlo.
Da su se dogovarali u Izvršnom odboru kako se poigravati s Davorom Šukerom ne bi našli primjerenije i bolje situacije od dizanja ruke za Nenada Gračana. Moglo bi se to usporediti s onim kad su u Stockholmu "podigli ruke" kako bi Barack Obama dobio Nobelovu nagradu za mir, a "spustili ruke" sirotom Mahatmi Gandhiju, koji je bio nominiran čak pet puta. I svih pet puta ostao bez nje.
Zapravo, ako ćemo biti iskreni i realni, smjena Nenada Gračana mu je najbolji prijedlog otkad je na čelu HNS-a. Svjesni su toga i članovi Izvršnog odbora, no njihov stav je jasan: Radije ćemo na klupi trpiti Gračana, nego u fotelji Šukera. Iako, Nenad Gračan dobio je u ruke jednu od najtalentiranijih generacija u hrvatskoj povijesti, pa na Euru nije uspio proći skupinu. Točnije, ako ste slučajno zaboravili, osvojio je svega jedan bod.
Davor Šuker tako je, da stvar bude bolja i komičnija, pao jer je htio bolje mladoj reprezentaciji, jer je na klupu htio dovesti modernijeg, mlađeg Gorana Tomića. Pao je jer je, ukratko, htio provesti ono što se provesti mora. I što sad? Davor Šuker trebao bi vrlo brzo napustiti mjesto šefa nogomentog saveza, a na njegovo mjesto trebao bi uskočiti Marijan Kustić, koji je u HNS ušao kao Miškovićev kandidat za predsjednika HNS-a.
Marijan Kustić uspio je u kratko vrijeme ono što HNS nije uspio u deset godina. Na Poljud je doveo delegaciju HNS-a, u poljudske kancelarije ušli su Damir Mišković, Ante Kulušić, Ante Vučemilović, ljudi koji su do jučer bili "persona non grata" u gradu pod Marjanom. Uspio je reprezentaciju dovući na Poljud i obećanje da će reprezentacija igrati u svim gradovima - održao. Tako će ovo biti prve kvalifikacije u kojima će Hrvatska biti domaćin u četiri različita grada. Protiv Azerbajdžana igralo se u Zagrebu, protiv Walesa u Osijeku, protiv Mađarske je domaćin Split, a Slovake će ugostiti Rijeka.
Davor Šuker sada je na mjestu šefa HNS-a samo fiktivno. Zdravko Mamić ne smije u Hrvatsku, pa je Šuker ostao bez glavnog oslonca. Miškovićeva struja nikad mu nije bila nešto naklonjena, samo su čekali da zabrlja, pa da ga se riješe. I malo, pomalo davali su mu do znanja da mu je vrijeme prošlo. Prvo su mu odbili prijedlog da se Zagrebačkom nogometnom savezu dodijeli 750.000 kuna, iako je proračun HNS-a oko 30 milijuna kuna, pa su mu potom ukinuli mogućnost da samostalno potpisuje velike financijske ugovore, da bi mu na kraju okrenuli leđa na prijedlog o smjeni Gračana. Jasno da jasnije ne može biti.
Dok je HNS radio svakakve budalaštine, Šukerov stolac bio je siguran. Sjetite se, "nećete razbojnici", tučnjava i psovki na skupštini na kojima su valjda samo strogi protupožarni propisi spriječili da se u dvorani zavrti ražanj s volom. Sada, kad je Hrvatska druga na svijetu, kad je investirano u travnjake, iako, ruku na srce, Šuker tu nema neke zasluge, stolica je pukla. Šuker je pao na Gračanu, jedinom čovjeku koji je valjda napravio manje posla od njega... Pa tko može smisliti ovakak završetak osim Hrvata?