Slogan navijača Seville je ‘Sevilla hasta la muerte’ (Sevilla do smrti), a to najbolje opisuje klub i grad. Ljubav navijača Seville prema svom klubu ne može se bolje i točnije opisati nego tim sloganom. Doslovno su ludi za svojim klubom, ispričao je Ivica Mornar, koji je dres Seville nosio u sezoni 1996/1997.
Sredinom ‘90-ih Hrvati su bili “vladari” Seville. Šuker, Prosinečki, Mornar, Jeličić i Jurić igrali su za Sevillu, Jarni za Betis, a Aco Petrović radio je čuda s Caja San Fernandom.
- Priredili smo najveći šok kad smo izbacili Real s Arlauckasom, Savićem, Bodirogom, Željkom Obradovićem, i igrali finale. Toje do danas najveći uspjeh. A sljedeće sezone smo kao debitanti u Euroligi igrali osminu finala - kaže Petrović.
Aco je skromni klub podigao do te razine da se u Sevilli prvi put počelo pričati i o košarci!
Nije mogao proći ulicom a da ga ne zaustave navijači. Gotovo kao Davor Šuker.
- Bio sam dvije godine, da sam ostao dulje, možda bih bio na tom tragu - kaže Aco, koji se u Sevilli družio s Jarnijem, pa nije išao na utakmice Seville.
Rezervni golman je gazda
- Tamo sam se sprijateljio s Jarnijem, s kojim sam i danas veliki prijatelj, pa sam išao na utakmice Betisa!
Od 1995. do 1997. u Sevilli je igrao i Joško Jeličić.
- Navijači su uz klub, bez obzira u kojem rangu igrali. Tipični južnjaci. Hrana i život vrlo su slični našim, domaćim južnjacima - rekao je Jeličić.
Igrače i trenere u Sevilli bira bivši rezervni golman, danas sjajni sportski direktor Ramón Rodríguez Verdejo, poznatiji kao Monchi. U 15 godina klubu je transferima zaradio čistih 200 milijuna eura.
- Upoznao sam ga čim sam stigao u Sevillu. Bio je rezervni golman, ali jako dobar prema nama strancima, što nije baš redovita pojava u svlačionici. Često bi znao ranije završiti trening, odjurio bi u svlačionicu, a kad bi ostali stigli, na sušilu su visile naše mokre čarape... I onda bi nam rekao: ‘Pa što se ljutite, lijepo sam ih oprao’. U to vrijeme bile su u modi espadrile, a njegova specijalnost bila je da od bandaža ili flastera na njima napravi tri crte, kao da su marke Adidas. I tako nas je znao zabavljati - prisjetio se Jeličić.
Iako je u Sevilli igrao Bebeto, i to s Jeličićem, za navijače je postojao samo jedan “kralj”.
- Davor Šuker. U Sevilli se možda još samo Ivan Rakitić može usporediti sa statusom koji je imao Šuker. On je bio božanstvo, a svi mi ostali zapravo prolaznici.
Ljubav navijača prema klubu, čak i kad ispadne u drugu ligu, osjetio je Ivan Jurić. Sevilla je 1997. godine ispala iz prve lige, a Jurić je ostao i pomogao im da se dvije godine poslije vrate u Primeru. Navijači su to izuzetno cijenili...
Kći spava u pidžami Seville
- Volio sam živjeti u Sevilli, više nego u Italiji. Ljudi izlaze na večere, uživaju u hrani, vinu... Morate rezervirati stol da biste sjeli. Išao sam dva-tri puta tjedno u restorane. Znao sam s prijateljima iz Ancone krenuti prema Sevilli, pa vidjeti San Sebastian, Pamplonu... Uostalom, kći mi je dugo spavala u Sevillinoj pidžami - rekao je Ivan Jurić.
Jeličić je igrao s Bebetom
Igrali smo zajedno šest utakmica, no pojavio se nekakav problem oko plaćanja, takvo nešto, pa je otišao, prisjetio se Joško Jeličić.
Triput tjedno u restoranima
Dok sam igrao u Sevilli, išao sam triput tjedno u restorane, užitak je bio živjeti u tom gradu, ispričao je Ivan Jurić.
Nacrtali su Mornarov lik
Zet mi je na fotografijama iz Seville pronašao transparent sa siluetom moje ćelave glave i natpisom 'Moka', kaže Mornar.
Natočili su mu krivo gorivo
Djelatnik pumpe je bio navijač Betisa i, kad me vidio, htio mi je natočiti krivo gorivo. Tolika je mržnja, Rakitićevo je višenje Seville.