Preskakali smo ograde na stadionu da bismo igrali. Ali Danijel nikad nije htio braniti, nego igrati, branio je samo na treninzima. Kad smo međusobno igrali, on nije branio. I dan-danas kad igra mali nogomet, neće braniti.
Ispričao je to prije koju godinu Danilo Paunović, nekadašnji nogometaš Zadra, koji je dijelio svlačionicu s Lukom Modrićem i Danijelom Subašićem, a njegov otac Miodrag bio im je trener. I nisu ti zadarski tinejdžeri u ratno doba igrali samo nogomet nego i košarku, natjecali se u čemu god su mogli.
I godinama kasnije, dok je Monacom osvajao francusku ligu i harao Ligom prvaka, Subašić bi u svom Zadru rado na odmoru igrao mali nogomet. Igrao, ne branio. I bio je vrlo dobar, to govore svi njegovi suigrači (a i suparnici).
Zato vijest da je Subašić 'potpisao' za Varoš Zare i igrat će mali nogomet u županijskoj futsal ligi za one koji ga poznaju i nije tako iznenađujuća.
Što to znači za njegovu profesionalnu karijeru? Zasad ipak ništa. Naš dragi Suba i dalje marljivo trenira s trenerom golmana Tomislavom Rogićem i čeka ponudu koja bi ga zadovoljila. Ne, to nije bogati azijski velikan niti neki klub iz liga petice kojem treba treći golman. Tek toliko, za "nedajbože". Danijel čeka ponudu kluba u kojem će doista braniti. I pokazati da još nije 'za otpis'.
Suba će idući tjedan napuniti 36 godina, za golmana nikako nije prestar i može braniti na visokoj razini. Uostalom, ako bivši engleski reprezentativac Paul Robinson tvrdi da Subašić treba u Liverpool, to dovoljno govori.
- Dugo sam bio u reprezentaciji, ušao sam na mala vrata, a evo, izlazim na velika. Rusija je nagrada za sva odricanja, treninge, putovanja, igranja pod lijekovima i injekcijama, ozljedama... Moj san je oprostiti se na Poljudu, da u 23. minuti odem u svlačionicu i stavim točku na ovu lijepu priču. Eto, to bi za mene bio najljepši mogući oproštaj. U Hajdukovom dresu? A ne, to ne želim. Hajduk mi puno znači, ali nikad se ne bih vratio i uzimao mjesto nekome mladom golmanu na početku karijere. To bi bilo pogrešno. Još je puno dobrog nogometa ispred mene, ako me zaobiđu ozljede još ću dugo braniti. A medalju iz Rusije nosim gdje god idem, a čuvam ispod jastuka, ha, ha, ha... Dres i rukavice idu u okvir na zid, kako one iz finala, tako i protiv Danske i Rusije. Na zid na kome su već dres i rukavice protiv Španjolske, kad sam skinuo penal Ramosu, pa one iz Lige prvaka od Monaca, Europske lige Hajduka... Hvala Bogu, imam jako puno uspomena - rekao je Suba u ekskluzivnom intervjuu za 24sata nakon što se oprostio od reprezentacije.
Nakon SP-a odigrao je svega 18 utakmica i na ružan način nakon osam godina napustio Monaco.
Sad će malo u mali nogomet, ali mirovina nek još malo pričeka...