Gdje je nestao Danijel Subašić, što se dogodilo s jednim od najzaslužnijih igrača za hrvatsko srebro u Rusiji? Povukao se iz reprezentacije, ne brani ni u Monacu koji je pao na samo dno francuske lige...
- Tu sam, nisam nestao. Živ sam, ali nisam dovoljno zdrav da bih branio – javio se Subašić iz Monte Carla.
Zabrinutost javnosti dodatno je potakla informacija kako je trebao produžiti ugovor, no to se još uvijek nije dogodilo.
- Ozljedu hvatišta tetive vučem od prošle zime, dakle više od pola godine. Ali, znate kako je, šutiš, trpiš dok možeš, kad više ne možeš piješ tablete, a kad ne pomažu ni tablete, primiš injekciju i guraš dalje. Najprije je bilo važno prvenstvo i borba za Europu, potom kvalifikacije za odlazak u Rusiju, pa pripreme i Svjetsko prvenstvo na kome smo otišli sve do finala... Nije bilo vremena za odmor, i na koncu sve dođe na naplatu. Organizam jednostavno zablokira... Na sreću, u pravo vrijeme, bolje sad, nego prije par mjeseci – kaže bivša reprezentativna ''jedinica''.
- Trebat će mi još neko vrijeme da se do kraja oporavim. Ne bih ni branio u prošlom kolu protiv Rennaisa da nisam morao, ali nastavljam s terapijama... Mučim se, ali moram se do kraja zaliječiti da mogu braniti na nivou na kome sam branio ranije.
O novom ugovoru koji mu je obećan ako osvoje drugo mjesto u ovom trenutku ne razmišlja, niti u tome vidi poseban problem.
- Ne znam zbog čega se oko toga digla prašina. Imam ugovor sve do ljeta 2020., i nema panike. Istina je da mi je dopredsjednik Vadim Vasilyev obećao produženje na još jednu godinu te da se to još uvijek nije dogodilo, no ima vremena, sigurno da u klubu trenutno ima puno važnijih stvari od toga.
Najteža skupina za nas
A problemi su doista veliki jer se Monaco na početku sezone srozao na samo dno prvenstvene ljestvice, uz Nantes i Guingamp u zoni su ispadanja, nakon devet kola dvadesetak bodova iza vodećeg PSG-a, 13 iza Lillea, Marseillea, Montpelliera...
- Nije lijepo vidjeti poredak na ljestvici i nas na samom dnu. Nikome od nas u klubu nije svejedno. Svi bi se mi željeli dignuti gore, ali nije to baš tako jednostavno. Puno je faktora koji nisu onakvi kakvi bi trebali biti, da bi situacija bila bolja. Otišlo je puno igrača, nekolicina nas je pauzirala zbog ozljeda, momčad je izgubila samopouzdanje, a svaki novi loš rezultat samo je produbljivao krizu.
Oni koji bolje poznaju prilike u Monacu upozoravali su da bi se ovako nešto moglo dogoditi, a glavni razlog su prodaje najboljih igrača. U zadnjih nekoliko godina Monaco je prodao Mbapea, Lemara, Fabinha, Kongola, Mendya, Bernarda Silvu, Martiala, Kondogbiu, Jamesa Rodriguesa..., i jasno je da se to prije ili kasnije moralo osjetiti.
- To koliko smo oslabljeni znamo samo mi koji smo ostali u momčadi. Od starosjedilaca smo tu još Kamil Glik, Andrea Raggi, Falcao i ja, sve ostalo su manje – više novi i mladi igrači. Nitko nije mađioničar, ništa se ne može napraviti preko noći. Naravno, dno ljestvice nije naša realnost, sigurno da ćemo se mi vrlo brzo dizati, ali previše je odlazaka i ozljeda da se to ne bi u jednom trenutku osjetilo. Najgore od svega je što je morao otići ''šef'', da bi se dogodio taj famozni pozitivni šok, kako svi vole reći.
Obožava Henryja
Subašić ne krije kako mu je bivši trener Leonardo Jardim prirastao srcu, baš kao i legendarni Claudio Ranieri prije njega.
- Bio je sjajan čovjek i vrhunski trener. S njim smo bili prvaci, stigli do polufinala LP. I to u konkurenciji PSG-a, koji je svijet za sebe. Na žalost, nogomet je okrutan, nepravedan, platio je ceh loših rezultata na početku sezone.
Jardima je na klupi naslijedio Thierry Henry, koji je igračku karijeru i započeo u Monacu, nakon čega je postao puno poznatiji kao igrač Juventusa, Arsenala, Barcelone... U kratkoj trenerskoj karijeri bio je pomoćni trener belgijske reprezentacije, a Monaco mu je prvi pravi samostalni posao.
- Ne mogu reći ništa konkretno o njemu, kratko smo razgovarali, rekao mi je što planira i očekuje od momčadi, a odradili smo svega dva treninga. Mlad je trener, ali sigurno da mu pomaže bogato igračko iskustvo. Bio je u ovakvim situacijama, sigurno da zna kako pristupiti igračima. Super je osjećaj kad imaš privilegiju da te trenira jedan od najvećih napadača na svijetu, drugačije ga svi gledaju. Daj Bože da nam se otvori, pa da počnemo pobjeđivati i vraćati samopouzdanje...
Iako više nije dio reprezentacije, ne mora na okupljanja i može se posvetiti sebi, Danijel prati što se događa. I ne da na izbornika i bivše kolege.
- A što ste mislili, da ćemo pobijediti sve na svijetu? Nekoliko nas se oprostilo, neki su bili ozlijeđeni, dobili smo najtežu skupinu u Ligi nacija... Treba vremena za isprobati nove igrače i taktiku, i biti pravi kad to bude trebalo, u kvalifikacijama za Euro.
Nisam gledao ni Portugal
Posebno prati nasljednike. Lovre Kalinić je dobro startao, Dominik Livaković je nastavio...
- Mirne duše sam donio odluku o povlačenju iz reprezentacije, jer sam znao da je gol Hrvatske u sigurnim rukama. Nemamo baš nikakvih briga kada su u pitanju golmani, i to ne danas, nego u narednih 10-15 godina. Kalinić, Livaković, Letica, Malenica, Posavec, Sluga... Samo im daj Bože zdravlja i da brane na vrhunskom nivou. Eto, i mlada reprezentacija plasirala se na Euro, sigurno da i u njoj ima igrača koji mogu puno dobroga donijeti. Samo treba vremena i rada, i vjere u samoga sebe, momčad i izbornika. Dobro je što su Luka Modrić i Ivan Rakitić ostali, da oko sebe okupe mlade, pomognu im da sazriju. S njima je sve lakše, kad ne znaš što ćeš, daš loptu njima dvojici i oni nađu rješenje.
Uspomene na Rusiju još uvijek ne blijede, emocije su se slegle, ali trebat će još neko vrijeme da o svemu skupa može razgovarati bez euforije te da pogleda snimku finalne utakmice.
- Ma ne znam hoću li ikad pogledati tu utakmicu. Uostalom nisam pogledao ni onu s Eura protiv Portugala. Ne gleda mi se to, nema smisla žaliti za izgubljenim, treba gledati samo pozitivno i ići dalje – zaključio je Subašić.