Kako se osjećam? Uh, kao dijete!, veselo je razvukao osmijeh Branko Strupar (53).
Jedna revijalna, humanitarna utakmica, koja je nekadašnjim "vatrenim" asovima (Vlaović, Babić, Ćorluka, Mrmić...) i nekim drugim sportašima poput Krune Simona i Željka Mavrovića poslužila kao dobra zafrkancija i druženje, Struparu je imala posebnu važnost.
- Prvi sam put zaigrao nogomet nakon infarkta u veljači!
Nekadašnji napadač Genka, Derby Countyja i Dinama, te belgijske reprezentacije, u veljači je preživio srčani udar, i to baš igrajući mali nogomet.
Strupar: Gušt je igrati nogomet, ali me bilo strah
- Došao sam na hakl s prijateljima te sam primijetio da se jako znojim i peckalo me grlo. Supruga me odvezla u bolnicu, gdje su ustanovili da sam igrao nogomet u predinfarktnom stanju. Najprije sam mislio da je prehlada, umalo su me poslali otorinolaringologu, a kad su me vidjeli... Bio sam uplašen, u šoku, imao sam nenormalno nizak tlak, nisu mi mogli pogoditi žilu... Sad sam pod kontrolom liječnika, pijem dosta lijekova, neke dane mi bude teže, neke lakše... Nogomet? Daj Bože da zaigram opet kad se potpuno oporavim... - govorio nam je u intervjuu u ožujku.
Pola godine kasnije, eto ga na terenu! I to samo 20 dana nakon još jedne operacije srca!
- Ah, to je ljubav... Bio sam uzbuđen kao prvašić na prvi dan nastave - priznao je pa nastavio:
- Gušt je, ali me bilo strah. Mislim, osjećam se posve zdrav, ali...
Liječnik u Belgiji prati me preko aplikacije
Jeste li se konzultirali s liječnicima?
- Imam liječnike i u Hrvatskoj i u Belgiji i odobrili su mi da igram. Dr. Zdravko Babić, koji me spasio kad sam doživio srčani udar, bio je malo rezerviraniji, oprezniji, dok mi je jedan mlađi liječnik iz Genka rekao da bez straha mogu igrati. Svaki dan šećem i trčim 8 kilometara oko Jaruna. Naravno, igrati nogomet nije isto, ponese te lopta pa razmišljaš što se može dogoditi ako zasprintam... Ali kad mi je liječnik rekao "Branko, smiješ sve!", odgovorio sam mu "Ma ljubim te!" On svaki dan preko aplikacije Strava prati moje kretanje i srce. Ja sam htio već tri dana nakon izlaska iz bolnice potrčati, da vidim što će biti.
A kakav ste to zahvat imali prije 20 dana?
- Radiofrekventna ablacija, odnosno spaljivanje aritmija. Najprije sam bio budan dok detektiraju sve i točno čujem aritmije srca. Holter mi je pokazivao 8000 preskoka u 24 sata, a uobičajeno je do 500. Onda su me uspavali i obavili zahvat.
I premda je u srijedu prvi put zaigrao nogomet, nije mu to bila jedina rekreacija.
Igrao sam padel u Belgiji
- Igrao sam padel u Belgiji. Prvi sam put otišao nakon što me nazvao Genkov glavni direktor da im fali jedan i da dođem. Ja mu kažem "Kako ću, pa nedavno sam operirao srce", ali sam nazvao svog belgijskog liječnika, koji mi je rekao "Samo daj, doći ću te gledati!" Naravno, i to sam radio u dogovoru s dr. Babićem, svojim spasiteljem.
Prisjetio se još jedne epizode liječenja:
- Infarkt mi nije jako oštetio srce, a pamtim onih pola sata na MR pregledu, disati u onom aparatu pola sata, baš klaustrofobično i još toliko snažna klima da mi se nos smrzao, imao sam osjećaj da su mi sige na obrvama! Bio sam na rubu da pritisnem gumb za paniku.
Ni padel nije baš bezazlen sport...
Bilo je čudno primiti loptu, pucati...
- Sad sam ga prvi put igrao. Ma, treba pobijediti psihu. Smršavio sam dosta, prestao pušiti, promijenio sam prehranu... Sve me to koštalo, pogotovo nakon što su mi u mjesec dana, na kraju 2021. i početku 2022., umrli i otac i majka. Zbog tuge i stresa pušio sam jako puno... - prisjetio se pa opet pogledao prema terenu NK Lekenika, na kojem je zaigrao nogomet nakon sedam mjeseci:
- Bio sam 'na vagi' kad me Miro Bičanić nazvao da dođem igrati, nećkao sam se, pa sam stavio stvari u automobil, ne da mi vrag mira, ali strah postoji. I sve je bilo čudno, primiti loptu, okret, pa idem pucati slobodnjak, kojih sam se nazabijao u životu, a osjećaj kao da je ispred mene medicinka a ne lopta... I onda na kraju pogodim gredu!