Ušli smo u drugi krug Eura i polako su se iskristalizirali najveći favoriti za naslov. Sudeći po onome što smo vidjeli do sada, bit će veliko čudo ako u finalu Europskog prvenstva ne budemo gledali reprizu olimpijskog finala.
Francuzi su svoj dio posla odradili u ranijem terminu. Pobijedili su Nizozemsku (34-24) i pokazali o kakvom moćnom stroju se radi. A odgovor je uslijedio koji sat kasnije u dominantnoj predstavi možda i njihovog najvećeg konkurenta.
Aktualni svjetski prvaci Danci su se lakoćom obračunali s Islandom (28-24) u skandinavskom derbiju.
Islanđani su se jako dobro držali od samog početka i bez najboljeg igrača Aarona Palmarssona. Puhali su za vratom Danskoj, čak i vodili, ali koštao ih je manjak rotacije. Klupa je sve kraća, što zbog ozljeda, što zbog korona virusa, a izbornik Gudmundsson nema tako bogat izbor kao njegov kolega Jakobsen. Danska je dodala gas i na predah otišla s plus tri. To vodstvo svjetski prvaci nisu ispuštali do kraja utakmice.
Kako je utakmica odmicala, Islanđani su padali sa snagom. Promašili su neke zicere, palo je samopouzdanje i tu je priči bio kraj. Ta je pobjeda mogla biti i uvjerljivija, ali na kraju su se malo i opustili, dopustili Islanđanima da ublaže poraz pa je konačan rezultat na semaforu bio 28-24.
I ova utakmica pokazala nam je još jednom tko je najbolji rukometaš na svijetu. I to već godinama. Svaka čast Domagoju Duvnjaku, Sanderu Sagosenu, Diku Memu. Ali nitko nije ovoliko vrijedan za svoju reprezentaciju kao on. I kada nema svoj dan.
Čudesni Mikkel Hansen je igrač kojeg je nemoguće zaustaviti. Široki repertoar udaraca, brzi izbačaj i skok šut kakav se rijetko viđa. A kada i nije baš raspoložen za šut, onda razigrava i hrani loptama druge igrače. Možda Francuska ima kvalitetnije igrače kada pogledamo širu sliku, ali nemaju njega. Nemaju Mikkela Hansena. Do kada god on bude aktivan, Danci će uvijek biti jedni od glavnih favorita za naslov.
Možda je promašio tri sedmerca i nije bio na svojoj standardnoj razini, ali svejedno je zabio pet golova, podijelio bezbroj lopti, vukao u leđa, radio višak. Nešto što ne ulazi u statistiku.
Danska je opet pokazala čvrstu i agresivnu obranu, brza i eksplozivna krila koja stalno trče u leđa, raspoložene pucače. Kada su na takvoj razini, rijetko tko ih može zaustaviti. I upravo zbog toga naše rukometaše u subotu od 20.30 čeka pakao.
Najbolji je bio Gidsel koji je zabio devet golova, a Islanđane je predvodio Magnusson s osam golova.
I Danska i Francuska su tako došle do četvrte pobjede na ovome Euru. Sve ide prema tome kako će se i jedni i drugi plasirati u polufinale jer u ovome trenutku igraju najbolji rukomet na turniru. Svaka čast i europskim prvacima Španjolcima, sjajnoj Norveškoj, uvijek neugodnoj Švedskoj, ali trebalo bi se čudo dogoditi da ove dvije reprezentacije ne vidimo u finalu.
I da. Hrvatsku i dalje teoretske šanse drže u igri za polufinale. Moramo svladati Dansku u subotu te uz to Danci moraju izgubiti preostale dvije utakmice na turniru. Nešto što spada pod nemoguću misiju. A ne zaboravimo kako smo prošli prije godinu dana na SP-u u Egiptu. Razbili su nas s 38-26 i to bez Hansena.
Osim toga, Hrvatska mora svladati i Island te Nizozemsku. Postoji mogućnost da se zatvori krug s nekoliko reprezentacija koje bi imale po šest bodova, a o prolasku bi odlučivali međusobni omjer i gol-razlika. No, i u tome ne stojimo najbolje. Kauboji su u zaostatku od 24 gola za Dancima te imamo 26 golova manje od Francuske. To znači kako naši rukometaši moraju slaviti s više golova razlike u sljedeće tri utakmice. U ovome trenutku to nam je jedina nada.
Čuda su moguća, kako nam kaže i sama povijest. Sjetimo se samo 2016. godine i EP-a u Poljskoj kada nam je trebala pobjeda od 14 razlike protiv domaćina. I da. Uspjeli smo. Pa se na kraju okitili broncom.
Do uvjerljive pobjede stigla je i Norveška koja je pobijedila Poljsku (42-31) te tako naznačila da se probudila nakon šokantnog poraza od Rusije. Barthold je zabio deset, Sagosen devet, Bjornsen osam, a Poljake je predvodio Moryto s osam golova.