Odlazim isti trenutak ako Hrvatska dovede stranca. 

Rekao je to predsjednik Stručnog savjeta Hrvatskog košarkaškog saveza Dino Rađa. Prema reakcijama nakon novog poraza reprezentacije, velika bi većina to potpisala. Stranac 'in', Rađa - 'out'!

Jasno je kao dan da hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji treba stranac. I to nije nikakva sramota. Uostalom, u nogometu smo naturalizirali legendarnog Eduarda da Silvu, a priča s vaterpolistom Konstantinom Harkovom je aktualna. Jednostavno u takvom vremenu živimo...

ACO PETROVIĆ 'Ako želimo imati koristi od Bojana, treba nam stranac!'

Hrvatska košarkaška reprezentacija zasad je imala dva stranca (čitaj Amerikanca), još neki su joj se otvoreno nudili, no čelnici HKS-a odlučili su prekrižiti njihova imena u svojim bilježnicama.

Dontaye Draper - prvi stranac u dresu hrvatske košarkaške reprezentacije

Nastupajući u dresu Cedevite, Draper je bio najistaknutiji pojedinac i MVP na putu (tada) zagrebačke momčadi do 3. mjesta u Eurokupu i finala regionalne ABA lige. I tako je dospio na popis izbornika Josipa Vrankovića kao prvi stranac u povijesti hrvatske košarkaške reprezentacije. Od milja smo ga zvali "Draperić". Zvali smo ga u reprezentaciju kada smo na njegovoj poziciji (razigravača) imali čak pet igrača: Zorana Planinića, Roka Ukića, Marka Popovića, Roka Stipčevića, Krunu Simona... Danas ne zovemo nikoga, a imamo Roga Rogića, Gorana Filipovića i Lovru Gnjidića. Kako god, Draper je s Hrvatskom igrao na tri Eurobasketa (2011., 2013., 2015.).

Foto:

Oliver Lafayette

Njegova je priča nešto drugačija jer on, naime, nikada nije nosio dres nekog hrvatskog kluba. U reprezentaciju je dospio kao zamjena za već spomenutog Drapera, koji je tada imao problema s ozljedom, kao i Ukić. Prema riječima tadašnjeg direktora reprezentacije Nikše Prkačina, Lafayette je izabran među 50-ak Amerikanaca s prvog popisa, koji je potom sužen na desetak imena. Za Hrvatsku je igrao na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2014., posljednjem na kojem su naši košarkaši nastupili.

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL Konkretna razmišljanja o strancu u hrvatskoj reprezentaciji pojavila su se 2009. godine, kada je u dresu Cibone 'žario i palio' sjajni Alan Anderson. Cibona je na krilima Andersona igrala Final Four ABA lige, osvojila dvostruku krunu u Hrvatskoj (prvenstvo i kup). Amerikanac je bio apsolutni lider Cibone, najbolji strijelac i vođa u svakom smislu riječi. I tako se rodila ideja o njegovom angažmanu. I sam Anderson pokazao je želju da zaigra za Hrvatsku, a srca mnogih navijača 'kupio' je držanjem ruke na srcu za vrijeme intoniranja "Lijepe naše". No, do suradnje ipak nije nikad došlo.

NAJTROFEJNIJI HRVATSKI KOŠARKAŠ Jerkovu pukao film: Bogdanović je jedini krivac! I to nije prvi put

- Nije postojao opći konsenzus oko nastupa stranaca za reprezentaciju, a ideja da bi Alan Anderson mogao nastupiti za Hrvatsku nije dobro prihvaćena u javnosti, medijima, a ni među igračima - rekao je tada Jasmin Repeša. 

Foto: Filip Brala/24sata A nakon samo godinu dana, doveli smo Drapera... Kako god, špekuliralo se da bi i Simonov suigrač iz Efesa Shane Larkin mogao zaigrati za Hrvatsku, a u međuvremenu je dobio tursku putovnicu pa je i to propalo. Hrvatskoj se svojevremeno nudio i Jerel Blassingame.

Foto: MARKO DJURICA/REUTERS

STATISTI NA SLOVENSKOJ FEŠTI 'Daj Hrvaško da se igramo!' Debakl u Stožicama i top lista naših najvećih poraza u košarci