Nakon godina i godina odnosa prema Splitu kojeg statistika opisuje bolje od riječi, više utakmica u Londonu nego u Splitu, a to nije sve, da problem sa Splitom, Hajdukom i Dalmacijom može riješiti isprikom vrhuška Saveza bi bila vrlo sretna.

Čista znanost, mase se pokreću upogonjavanjem emocija. Ne razuma. Emocija. Da bi znao što trebaš raditi, dobro je škicnuti trendove na Googleu. Lani su Hrvati najviše pretraživali Svjetsko prvenstvo, Istanbulsku konvenciju i Istanbulsku nevjestu. Želiš li postići cilj, znaš koje parole moraš izvikivati. Trump je tako pobijedio. Možda se čovjeku živo fućka za zid na granici s Meksikom, ali ako birači na to emocionalno okidaju, samo po tome drmaj. Kolakušić je treća politička snaga u Hrvatskoj postao jer se bavi antikurupcijom.

Isto tako, mase je – protiv sebe – najlakše okrenuti dirneš li u emociju. Upravo tako je HNS protiv sebe okrenuo navijačku snagu. Koja je i politička snaga. Kako je rekao Zoran Gobac, možeš li samo jednom godišnje okupiti deset tisuća ljudi, politički si značajan. HNS je, ma ne taknuo u Hajduk, nego je godinama dirao gdje najviše boli. A sad je to, očito, i Oparin problem.

Pisao sam, da moram birati između Dinama i Hajduka, izabrao bih Dinamo. Tamo bi mi problem bio samo Mamić, koji me danas proglasi hrvatskim vitezom, a sutra mi može uništiti karijeru. Ali u Splitu ti je prijetnja desetak ili dvadesetak tisuća ljudi. Ma, da ih je i samo tisuću, previše je.

Zato je danas vjerojatno najteže Opari. Ljudi koji svako malo cijelu momčad natjeraju u kućni pritvor ne žele reprezentaciju na Poljudu, postavljaju ultimatume Šukeru i ekipi, a gradski šef bi sagradio most od nekoliko mekanih riječi. Idu izbori, a reprezentacija bi, zapravo, gostovala u Splitu. Hrvatska – Mađarska je utakmica visokog rizika prema kojoj je Hajduk – Dinamo laganica. Pa da vidimo što može politika.