Netko nedovoljno upućen u odnose snaga i recentna događanja u i oko Hajduka lako bi mogao zalutati na krivi trag. Stvari se na prvu čine poprilično jasne i jednostavne a svi dijelovi jednadžbe poznati, no problem je što se konačan rezultat, a to je odstupanje predsjednika Marina Brbića, posljedično možda i još nekoga iz vodeće garniture, nikako ne uklapa s u jednadžbu uvrštenim brojkama.
Konkretno, Brbića je na funkciju putem legalnog natječaja izabrao Nadzorni odbor Hajduka, koji je također izabran na legalan način na natječaju koji je provela udruga Naš Hajduk, a kojoj je provođenje izbora povjerio većinski vlasnik kluba grad Split, koji je na koncu izabrane kandidate verificirao na Gradskom vijeću. Procedura mnogima nije po volji, no ona je i jasna i legitimna.
Isti taj grad Split, koji u svom portfelju ima 65.92% udjela u vlasništvu kluba, dao je na nedavnoj Skupštini potporu izabranom Nadzornom odboru, a 'nadzornici' su dali jednoglasnu potporu predsjedniku Brbiću te od njega zatražili da povuče ostavku koju je podnio kao moralan čin zbog neispunjenja sportskog cilja. Iako je Brbić bio sklon ostanku, odustao je nakon što je ostao bez potpore udruge Naš Hajduk, koja kontrolira 24.53% udjela u vlasništvu kluba.
S obzirom na to da je u Hajdukovom sustavu 24.53% očito više od 65.92%, jednadžba završava negativnim ishodom po sad već bivšeg predsjednika Brbića, odnosno, po sve kojima Naš Hajduk okrene palac dolje. Zašto je tome tako nije teško zaključiti. Prije svega zbog toga što je grad Split potpuno nezainteresiran za upravljanje klubom kome je većinski vlasnik, a onda i zbog toga što su se navijači godinama borili protiv upliva politike u upravljanje klubom jer ga je i dovela na rub stečaja, i sada taj argument izvuku na stol svaki put kad netko spomene ideju da bi se grad trebao aktivnije uključiti u brigu o svom vlasništvu. A trebao bi, u najgoroj sezoni u novijoj povijesti, u kojoj se trošilo rekordno puno, većinski vlasnik morao bi barem postavljati pitanja...
Kad shvatite zašto 24.53% aktivnih i zainteresiranih dioničara Hajduka ima puno više utjecaja od 65.92% neaktivnih i nezainteresiranih dioničara, neki recentni događaji bit će vam kud i kamo jasniji i logičniji. No ono što svakako vrijedi notirati jest i to što grad Split godinama pristaje živjeti u toj neprirodnoj pat poziciji, a mogao bi, recimo, ponuditi svoj dvotrećinski udjel u vlasništvu kluba na tržište. Riješiti se brige oko Hajduka i u ovoj kriznoj situaciji lijepo zaraditi i popuniti rupu u gradskom proračunu.
No na taj potez se ne odlučuju jer ne žele ispustiti simbol Splita i Dalmacije iz ruku. Zbog toga ga nisu nikad ni ponudili na prodaju, a kao opravdanje im služe loša iskustava s mešetarima čiji su slični poslovni pokušaji u hrvatskom nogometu neslavno završili, i ne manje važno, zbog toga što se tome protive navijači okupljeni u udrugu Naš Hajduk. Oni ne žele prodaju kluba jednom vlasniku zbog toga što je to u direktnoj suprotnosti s njihovim dugoročnim ciljem, a to je otkup većinskog paketa dionica i samostalno upravljanje klubom.Na što polažu pravo zbog toga što smatraju kako su upravo oni spasili klub od stečaja u koji ga je vodila politika.
Logičnim se nameće pitanje zbog čega onda Naš Hajduk ne otkupi dionice od grada Splita i završi cijelu priču, ili zbog čega im ih grad Split ne daruje, kao što im je prepustio izbore čelnih ljudi kluba? Odgovor je jednostavan, grad ne smije pokloniti svoju imovinu, a Naš Hajduk nema novac za otkup dionica. Uostalom, još uvijek se muče i s otkupom paketa dionica koji im je prepustio Tommy, i otplaćivati će ga barem do 2027. godine. Tim tempom paket gradskih dionica otkupljivali bi desetljećima... I zbog toga je Hajduk u pat poziciji, ima većinskog vlasnika koji o njemu ne brine zbog mira u kući, odnosno mira u gradu, i manjinskog vlasnika koji očito ima presudan utjecaj na sve što se u klubu događa, ali nema mogućnost samostalnog upravljanja, pa ne žele preuzeti ni bilo kakvu odgovornost za ono što se događa...
I do kud je sve navedeno dovelo Hajduk? Do najgore sezone u novijoj povijesti koja će biti ništa prema onome što će se događati ako se nastavi glavinjanje u istom smjeru. Odstupanje Brbića Hajduk može podnijeti, no ako se na isti potez odluči još netko od čelnika kluba, nova kriza, pogotovo uz problem s koronom, mogla bi imati nesagledive posljedice po klub. Primjerice, ako se na odlazak odluče tri ili više 'nadzornika', nova višemjesečna kriza upravljanja je neminovnost, jer se po Zakonu o trgovačkim društvima nalaže vlasniku da od Trgovačkog suda zatraži imenovanje njihovih zamjenika, koji onda imenuju privremenog predsjednika uprave, raspisuju nove izbore... Iako su trebali biti faktor stabilnosti, 'nadzornici' bi postali faktor dodatne nestabilnosti kluba, i uveli bi ga u još veće probleme nego što su ga uveli dosadašnjim radom.
Sličan scenarij dogodio bi se i ako se na odstupanje odluči trojac koji vodi sportski segment kluba, trener Igor Tudor, sportski direktor Ivan Kepčija i savjetnik Mario Stanić, koji će se, neslužbeno doznajemo, o svojoj budućnosti očitovati nakon utakmice u Zaprešiću. Njihovo odstupanje značilo bi i da će se rezultatska kriza preliti i u sljedeću sezonu, koja počinje za dvadesetak dana, i koju bi Hajduk dočekao potpuno nespreman i obezglavljen.