Aaaaaaaaand neeeeeew, orilo se iz grla Brucea Buffera u nedjelju u jutarnjim satima kad je Dana White (sa kiselim smiješkom) stavljao pojas teškog prvaka UFC kategorije oko pasa Stipe Miočića (37)!
Majka Kathy to vjerojatno nije gledala u izravnom prijenosu, ali je bila najponosnija mama na svijetu kao i otac Bojan. Iako je rođen u Americi, Stipe Miočić nosi hrvatsko ime i prezime, ima hrvatsko porijeklo, a roditelji su mu također Hrvati - svoju 'drugu zemlju' nikad nije zaboravio, već se njom uvijek ponosio, a možda se ubrzo i vrati u jednom 'rođendanskom posjetu'.
Prvak teške kategorije UFC-a rođen je 19. kolovoza 1982. u Euclidu, predgrađu Clevelanda. Otac Bojan porijeklom je iz Rtine kod Zadra, dok je majka Kathy iz Cetingrada pored Slunja. No Miočićevi roditelji rastali su se dok je Stipe još bio dijete pa je šampion odrastao s majkom i očuhom te mlađim polubratom Jonathanom u Americi, dok se njegov otac vratio u Hrvatsku te nakon toga otišao u Austriju gdje je i danas. Tisuće kilometara dijelile su Stipu i oca, ali Bojan mu nikad nije prestao biti potpora.
Odmalena je prvak bio zainteresiran za razne sportove pa je tako trenirao američki nogomet i bejzbol. I dan danas obožava 'prve ljubavi' te je veliki navijač Cleveland Brownsa i Indiansa, ali i Cavaliersa. Ma, voli svoj Cleveland u svakom pogledu. No, voli i nogomet - pokazao je to velikom podrškom hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na SP-u u Rusiji, a tako nije zaboravio ni na to otkud potječe.
U srednjoj školi nastavio je s bejzbolom i američkim nogometom, ali je krenuo i s hrvanjem. Zbog dobrih igara u dresu Clevelanda i Trevecce na koledžu, za Stipu su se zainteresirali i neki MLB klubovi, ali nisu znali da Stipe nešto drugo planira.
Paralelno je trenirao i hrvanje, a sa trening partnerom Danom Bobishem počeo je i odlaziti na MMA. Ubrzo se više koncentrirao na boks te se odlično nosio i sa puno iskusnijima od sebe. Samo osam mjeseci nakon što je počeo trenirati, odlučio je ući u ring NAAFS-a i sa brzih šest nokauta u amaterskoj konkurenciji, pomeo je i protivnike u 'profesionalnoj' karijeri na jednako tako dominantan način.
Krenuo sa šahovnicom poput Cro copa
Sa novih šest nokauta zagolicao maštu bogatijih organizacija te postao teškaški prvak organizacije iz njegovog 'susjedstva'. Više nisu bili bitni bejzbol i američki nogomet, znao je što želi...
I navukao je hlačice sa šahovnicom poput Cro Copa, ušao u oktogon protiv Joeya Beltrana i pobijedio sudačkom odlukom. Zatim je nokautirao De Friesa pa Rosarija. Krenulo je odlično, ali onda ga je dočekao 'nizozemski neboder'. Okliznuo se Stipe, odlično je to 'uhvatio' Struve i desnim direktom 'probio' Miočića. No, nije Stipe odustajao. Vratio se i odlukom sudaca pobjeđivao Nelsona i Gonzagu, taktički nadmudrio dvojicu čvrstih udarača. Maestralno je nokautirao Maldonada, a onda ga je čekao Junior Dos Santos u najboljim danima.
Bio je to pravi rat u oktogonu, obojica su pretrpjeli masivnu količinu udaraca, ali slavio je Brazilac. Opet nije odustajao već je odlučio na svojstven način 'skinuti' legende oktogona. Od Stipinih šaka padali su veliki Mark Hunt, Andrei Arlovski pa i šampion Fabricio Werdum. Bio je Stipe u podređenoj poziciji, a onda - bam! Desni kroše u vraćanju, a Brazilac je otišao u 'svijet snova'. Tu je tek počelo stvaranje najvećeg teškaša u povijesti oktogona.
Obranio je titulu tri puta zaredom - Overeem, Junior Dos Santos i tada 'napuhani' Ngannou. Morao je gazda UFC-a priznati da ima nešto veliko. I dao mu je nešto veliko - Daniela Cormiera - Stipe je tad imao 'pametnijeg posla' nego misliti na oktogon, supruga mu je bila trudna i on je više mislio na svoju ženu i kćer i izgubio.
Ali opet nije odustajao. Trenirao je godinu dana, zazivao i čekao svoju priliku, i dočekao. Dočekao je i rođenje kćeri Meelah Claire koja mu je ogromna motivacija. Ušao je u oktogon s Cormierom, i tri runde kao Rocky u najboljim danima nosom blokirao udarce Daniela Cormiera. Više od stotinu udaraca u glavu, krv na čelu, poluzatvorene oči, ali prvak nije odustajao. Promijenio je taktiku i nakon udarca u jetru završio posao krajem četvrte runde. Tome je morao zapljeskati i veliki Daniel Cormier.
- On je pravi šampion i pravi borac, odlično je odradio posao i promijenio taktiku - kratko je obrazložio Cormier i 'zakopao sve ratne sjekire' prije borbe.
A imao je i pravo. Stipe je pokazao da je veliki šampion, ali i čovjek. Ni u jednom trenutku nije zaboravio ni na vatrogasce čiji je član te 12 do 24 radnih sati na tjedan, svoje navijače diljem svijeta, obitelj. Pokazao je da je prije svega čovjek, ali i veliki šampion. I sad zasluženo nosi pojas koji si je poklonio za 37. rođendan.
A što dalje, tko zna. Ngannou, pa možda i neki 'superfight' sa Lesnarom i Jonesom? Ma tko zna. Prvo Stipe, odmori se, zaslužio si. A onda opet po starom - mirno i staloženo, do nove pobjede. Sretan ti 37., prvače!