Iako je rođen u Sloveniji, Rok Stipčević tamo je proveo samo prvu godinu života, a inače je pravi Zadranin. I ime Rok dobio je prema jednoj slovenskoj sportskoj legendi.

- Otac je zbog posla išao u Maribor i tamo upoznao majku. Ime sam dobio prema skijašu Roku Petroviču, koji je kasnije poginuo roneći na Korčuli. Ali ne bih rekao da je to slovensko ime, pa imamo i mi tunel Sv. Rok - nasmijao se Stipčević .

Najveći dio života proveo je u Zadru , tamo je igrao sedam godina.

- U Zadru sam prošao sve, u moje su vrijeme svi trenirali košarku, ne poznajem nikoga tko nije. Bila je velika konkurencija, gurali smo jedan drugoga, dokazivali se... Bilo je puno perspektivnih igrača, ali nije ih se puno razvilo u profesionalne košarkaše. Pritisak je u Zadru uvijek velik, bilo u dućanu, u pekari, u gradu... Svi imaju nešto za reći, sugerirati, puno je fanatika među navijačima, ali to je draž Zadra.

Često su ga uspoređivali sa četiri godine starijim Markom Popovićem.

- Nisu mi smetale te usporedbe, čak mi je bilo drago. Pa imamo sličnosti, od fizičke konstitucije do načina igre. On iza sebe ima izvrsnu karijeru i kapa mu do poda na tome.

Još ga jedan detalj veže s Popovićem. Drastično mu je pala popularnost u gradu kad je 2010. prešao u Cibonu.

- Bilo je negativnih reakcija, da. Nikome nije bilo drago, to je ipak Zadrov najveći rival. Ali odlučio sam se za to jer sam imao priliku igrati 35 minuta po utakmici u Euroligi, dobro mi je došlo to iskustvo kao stepenica u karijeri. Nije bilo ništa osobno, nego najbolji potez za moju karijeru u tom trenutku - objasnio je Stipčević .

Cibona je iza njega, kao i nekoliko sezona u Italiji i Turskoj, a od jeseni će igrati za - Dinamo. Ni to nije popularan potez u Zadru, ali olakotna je okolnost to što se radi o talijanskom Dinamu iz Sassarija.

- Radije bih rekao Sassari, nego Dinamo - nasmijao se Stipčević pa objasnio:

- Treći put ću igrati Euroligu, to je san svakog igrača. Osim toga, Italija mi je legla i ja sam njoj. Ma može bilo tko reći što hoće, ali Zadar je jedini klub koji će mi zauvijek biti u srcu. Nijedan klub ne može uzeti to mjesto - kaže Stipčević, koji za Zadar navija i u nogometu, iako su mu većina sugrađana hajdukovci.

- Nije bitno je li u drugoj, trećoj ili četvrtoj ligi. Jednostavno mi nema logike navijati za bilo koga drugoga.

No sad mu u mislima nisu ni Zadar ni Sassari, samo reprezentacija. Na prvom dijelu priprema u Sv. Martinu na Muri s 29 godina bio je najstariji od okupljenih igrača.

- Nekako mi je brzo došlo da sam najiskusniji. Ovo mi je peto ili šesto ljeto s reprezentacijom, ali ponosan sam da mogu biti podrška ostalima, pomoći savjetom na terenu i izvan njega.

Ipak, na velikim natjecanjima bio je samo dvaput - na SP-u u Turskoj 2010. i Eurobasketu u Litvi godinu dana kasnije. Nažalost, najviše ga se pamti po sukobu sa Stankom Baraćem na treningu. Nije to bilo ništa neobično, budući da se u žaru borbe takve stvari posvuda događaju, više je bio kuriozitet jer se našao u klinču s nekim tko je preko 30 cm viši.

- Kad si impulzivan i emotivan, dolazi do laganih konflikta, ali sve je to bilo previše napumpano. Stanko i ja smo dobri, bili i ostali. Pa ista smo generacija, zajedno smo bili u mlađim selekcijama...

Stipčević nije siguran za mjesto među 12 u reprezentaciji za ovaj Eurobasket, koji će Hrvatska otvoriti u zagrebačkoj Areni 5. rujna protiv Slovenije. No jedan je od najozbiljnijih kandidata za jedno od preostala dva ili tri mjesta.

- Sazrio sam, drukčije mi je sad nego u prijašnjim sudjelovanjima u reprezentaciji. Na nama svima je da se pokažemo i nametnemo, a izbornik će odlučiti koga će voditi i tko će kakvu ulogu imati - zaključio je Stipčević .