Kada jednog dana, negdje u hladovini obiteljskog imanja pokraj Kleka s kojeg pogleda puca prema Pelješkom mostu (valjda će do tada biti sagrađen), Igor Štimac bude prebirao po svojoj karijeri u Iranu, barem što se tiče rezultata, neće se baš rado sjećati. Na klupi Sepahana, jednog od najslavnijih iranskih klubova, nije izdržao ni šest mjeseci.

Suci su nas zakidali

U 22 utakmice na klupi ostvario je samo tri pobjede, devet neodlučenih ishoda i zabilježio deset poraza. Presudio je poraz od Al Ittihada u azijskoj Ligi prvaka. U prvenstvu Irana Sepahan je i prije Štimčeva dolaska stajao slabo, cilj je bio proći skupinu, ali naš trener nije uspio.

- Tako je to s rezultatima, odlučio sam otići premda je klupski odbor, zajedno s predsjednikom, stao iza mog rada. Još je sve prevruće, o razlozima ću kada se dojmovi malo slegnu - kaže nam bivši hrvatski izbornik Igor Štimac.

Uskoro će se sa suradnicima Ivom Šeparovićem i Zoranom Varvodićem vratiti u Hrvatsku. Imao je dirljiv oproštaj s igračima koji su ga pozorno saslušali.

- Bilo je puno emocija, kod nekih i suza. Pogotovo su sve to emotivno doživjeli mlađi igrači, koje smo promovirali. Osjetili su koliko mogu i koliko su napredovali kvalitetnim radom. Svi ponavljaju kako nikada nisu imali kvalitetniji rad u klubu, ali jasno je da kreiranje pobjedničkog okruženja ne ovisi samo i kvaliteti trenažnog procesa - kazuje Štimac.

Sjećamo se njegovih riječi kada je preuzimao Sepahan i doselio se u Isfahan. Bio je oduševljen gradom, ali pojadao se kako ima momčad staru u prosjeku 30,5 godina.

- Momčad smo u međuvremenu pomladili u prosjeku za šest godina, promovirali smo dosta mlađih igrača, njih četiri-pet postalo je standardno u momčadi. Međutim, puno toga se dogodilo, sudačke ekspertize u Iranu, njihova “oka sokolova”, potvrdile su niz grešaka sudaca, koje su direktno utjecale na gubitak 14 bodova. To je previše za bilo koju momčad, u pravilu su nas sudačke pogreške zaustavljale kada bismo trebali do pobjede koje bi nam dale zamaha - kaže Štimac, koji je cijeli u “iranskoj priči”.

Unatoč izostanku rezultata, kaže da je zadovoljan onime što je odradio vodeći Sepahan.

- Mi smo dominirali u gotovo svim susretima, kada sam napravio analizu, došao sam do spoznaje da samo u dvije utakmice nismo dominirali. Igrali smo otvoreno, imali u prosjeku oko 200 dodavanja više od protivnika. Međutim, najslabiji dio bila nam je loša realizacija. U prosjeku nam je trebalo sedam prigoda za postizanje gola - kaže Štimac.

Predivni Isfahan

Ostat će mu sjećanje na predivni Isfahan, turistički grad s brojnim znamenitostima. Sjetit će se i ludog prometa, kazao je da je prava umjetnost snaći se u kaosu u kojem sa svih strana nadiru automobili, motori, pješaci...

Na kraju, čekajući modalitete rastanka sa Sepahanom, period u Iranu sumirao je u jednoj rečenici.

- Ovo je bilo dobro iskustvo, rastajemo se kao prijatelji, bio sam u dobrom klubu, ali u krivo vrijeme - kazao je Štimac.

Pogled prema budućnosti nudi odmor, neki angažman za vrijeme Eura, Štimac je oduvijek bio poželjan stručni komentator. Ali i nastavak trenerske karijere. Vođenje Sepahana Štimcu je bio prvi posao u inozemstvu, njegova se trenerska karijera nastavlja.

- U prvom planu sada mi je odmor uz obitelj i prijatelje. Nema žurbe za nastavak posla, ali poziva već imam - zaključio je Štimac.