Dinamo može bolje, za Hajduk nisam sasvim siguran, rekao je nakon derbija Ognjen Vukojević. Ne da može, nego mora. Momčad koja ima 27 bodova prednosti pred Hajdukom, koja pretendira na Ligu prvaka, izgledala je nemoćno, sterilno, bezidejno, pasivno. Zdravko Mamić bio je, s razlogom, jako zabrinut, smrknut. Njegovi igrači igrali su se skrivača.
- Zašto Sammir nije došao na utakmicu - upitao je netko duhovito u loži i “bocnuo” Mamića. Nije mu bilo do smijeha. Niti do šale. Postoji 1,7 milijuna razloga zašto Sammir mora bolje. Jer lošije ne može.
- Ne znam što mu je, stvarno ne znam - opisao je Sammirovu igru sunarodnjak Etto. Nitko ne zna ni što je bilo Mandžukiću, Buljatu, Vukojeviću, Kaliniću. Izbornik Slaven Bilić napustio je stadion u 70. minuti i nije pogriješio. Gotovo je sigurno ostao razočaran igrom potencijalnih reprezentativaca. I dok se Mandžukićevo “bljedilo” može opravdati nedostatkom kvalitetnih lopti, Kalinić je na utakmici bio samo tijelom. Glavom negdje drugdje. Kao i većina sudionika najvećeg derbija.
- Suđeno nam je da besmisleno primamo golove - nakon utakmice je govorio Robert Jarni. I usput se požalio da suci ne štite njegove igrače. Cernat je navodno bio najveća žrtva...
A osim što je bio žrtva, Hajdukov kreator igre bio je i ponajbolji pojedinac svoje momčadi. Luku Modrića se, s druge strane, nije previše vidjelo. No kapetan nije previše zabriut.
- Mi ćemo biti prvi koji će obraniti dvostruku krunu - samo je rekao.

NEPOMIČNO GLEDAO NEPOMIČNE STOPERE
Gledajte kako smo primili gol. Cernat ubacuje, a moji igrači stoje. Nepomično gledaju, rekao je Soldo. Nepomično je gledao i Mamić. I nekoliko sekundi poslije prošao rukom kroz kosu. Jer netko mora odgovarati. Netko je kriv zašto su “modri” djelovali kao na šetnji Jelačićevim trgom.