Bila je to jedna od najtežih večeri u povijesti hrvatske nogometne reprezentacije. Ćirini "vatreni", brončani sa Svjetskog prvenstva, 15 mjeseci kasnije ostali su bez plasmana na Europsko prvenstvo u Nizozemskoj i Belgiji. I to tako što je Jugoslavija iščupala remi 2-2 na krcatom Maksimiru, i pritom izravno prošla na završni turnir u kombinaciji s remijem Makedonije i Irske u Skoplju. Hrvatska je skupinu završila na trećem mjestu i ostala i bez dodatnih kvalifikacija.

Dvije utakmice protiv istočnih susjeda te 1999. bile su pune tenzija, a o njima, pogotovo o drugoj u Zagrebu na kraju kvalifikacija, govorio je bivši reprezentativac Jugoslavije i Srbije Dejan Stanković (45) u intervjuu za Sportal.

- Prođe taj Beograd, bilo je 0-0, imali smo neke šanse, imali su ih i oni, ali ostalo je bez golova. Sjećam se stative... Zvone Boban odigrao je odličnu utakmicu. Kako je on igrao u Beogradu, Miha (pokojni Siniša Mihajlović, rođen u Vukovaru) je bio duplo bolji u Zagrebu - rekao je Stanković i nastavio:

- Kad su izvukli kvalifikacijske skupine, bili smo u karanteni. Sjećam se kako je Miha rekao: "Volio bih da zadnju utakmicu igramo u Zagrebu i odlučuje hoćemo li na Euro mi ili oni". Kažem mu: "Čekaj, bre. Stani malo, ćale. Zašto da idemo tamo, zar ne bi volio da tu odlučujuću utakmicu igramo u Beogradu?". Kaže: "Ne, baš bih volio da bude u Zagrebu". I ždrijeb se namjesti da zadnju utakmicu igramo baš u Zagrebu.

'Miha i Štimac pričali su okrenuti leđima'

A onda je došao i taj 9. listopada i utakmica koja je Hrvatsku prvi put ostavila bez velikog natjecanja, a povijest će pokazati - i jedini put bez europskog prvenstva.

- Sjećam se dolaska u Zagreb, zatvaranja u hotel, svega što je bilo uoči utakmice, osluškivanja u hotelu, nije bilo baš normalno. Ali opet, meni je kao klincu to bilo simpatično. I razgovor Mihe sa starim prijateljem Štimcem leđa o leđa u hotelu, to je na nas ostavilo snažan dojam. Razgovarali su preko ramena jer je bilo dosta ljudi raznih branši u hotelu, ovakve i onakve policije. Pričali su njih dvojica o periodu rata, svemu što se događalo. Štimac je rekao kako su spremili veselje, a Miha mi odgovorio: "Odlično, pokvarit ćemo ga".

'Na zagrijavanju propadaš kroz travu Maksimira'

Došlo je vrijeme i za utakmicu.

- Na zagrijavanju, umjesto da budeš lakši svaki korak, sve si teži i propadaš kroz travu Maksimira! Nikad to nisam doživio kao tad. Ako netko pogleda snimku prije utakmice, vidjet će da su svi ozbiljni, samo se Miha i ja smijemo. Siniša je otišao ispred istoka, prekrstio se na zastavu "Vukovar 91". Zvao sam ga i nije me čuo od buke, bilo mi je drago kad sam ga vidio s osmijehom od uha do uha. Slikali smo se grupno i na toj se slici jedini smijemo - rekao je novi trener Spartak Moskve i dodao:

- Utakmica je ispisala povijest. Dali su gol, pomislio sam "Neka ste ga dali, samo se radujte, dat ćemo ga i mi". I onda Miha bude najbolji, odigra za desetku. Dizao je prekide, pucao odakle je god stigao, pogodio Peđu i mene u leđa, lopte ušle u gol... Nezaboravna večer.

Kako je uopće došlo do gola?

- Nisam trebao skočiti, ali išao sam polako prema šesnaestercu, vidio da me nitko ne čuva, nastavio sam ići. I onda sam pomislio: "Ma što ne bih išao do kraja". I onda ovaj gospodin koji može donijeti loptu lijevom nogom kao rukom, ubaciš se, ona dođe. Imaš sreću da Ladić napravi kiks i propusti je kroz ruke, ali neplanirano sam išao na loptu, vidim da su me pustili i to sam iskoristio.

Hrvatska je vodila golom Alena Bokšića, u pet minuta nakon dva prekida Peđa Mijatović i Stanković su sve okrenuli do kraja prvog poluvremena. Izjednačio je Mario Stanić u 47., ali Hrvatska nije mogla do drugog gola koji bi joj donio odlazak na Euro, a Jugoslaviju izbacio. Remi je gostima vrijedio zlata. Bio je to posljednji put da su se plasirali na Euro sve do ovogodišnjeg turnira u Njemačkoj, a Hrvatska je u međuvremenu pet puta bila na završnom turniru.

'Jedna od tri-četiri najbolje večeri karijere'

- Kad sam vidio da klupa utrčava i slavi, pomislio sam "Zašto, pa imamo još i baraž", a onda čujem Budu Vujačića koji viče "1-1 u Skoplju, 1-1 u Skoplju!". I tu je nastala euforija, išli smo izravno na Euro. To mi je bila jedna od tri ili četiri najbolje večeri u karijeri - rekao je Stanković i o boravku reprezentacije u Zagrebu podcrtao:

- Osjećali smo se sigurno i nije bilo nikakvih problema. Bilo je puno i naše i njihove policije, bilo je tenzija. Kucali su nam na vrata u hotelu, uzvikivali s ulice, ali to je normalno i to smo shvaćali kao izazov.