Strahinja Milić (34) šest je godina branio za Vardar u najvećim danima, osvojio je i Ligu prvaka 2017. godine, ali se godinu kasnije rastao sa skopskim klubom. Problem je bila pretilost, zbog koje je prerano završio karijeru.
Srpskoga golmana nadimka Džambo sankcijama su pokušavali izvesti na pravi put, ali bezuspješno. U jednom je periodu igračke karijere težio i 160 kilograma, kada je rekao: "Tada sam bio i najbolji. Mogao sam napraviti špagu, nogom dodirnuti prečku gola. Možda djeluje nevjerojatno, ali je istinito".
Zvali su ga i Barcelona, Flensburg, Danci i Katarani nudili putovnicu, ali sve je odbijao...
- Moji problemi su krenuli 2016. godine, možda i prije. Stalno sam bio na ratnoj nozi s trenerom Raulom Gonzalezom. Kad vratim film sada, za većinu stvari sam bio kriv. I luda glava, otrovna…Tih godina mi se rukomet smučio. Uvijek su mi govorili, sve je OK na utakmicama, dobro braniš, ali pogledaj kako izgledaš?! Sve je to mene nerviralo, vrijeđalo - započeo je u razgovoru za Mozzart Sport Milić, koji se oprostio s 27 godina.
- Kada smo osvojili Ligu prvaka 2017. godine, došao sam na pripreme za sljedeću sezonu. U ugovoru s Vardarom sam imao klauzulu da ne smijem imati više od 140 kilograma. Došao sam do 136 kilograma, a onda mi je trener rekao da se moram spustiti na 115. Tada sam stvarno trenirao bolesno, nikad jače. Raul me je kaznio i ja sam tada poludio, otjerao sam sve u "tri lijepe"… Rekao sam da mi nije do života. Klub se raspadao, počeli su problemi. Opustio sam se, širio sam se kao žaba. Što je najluđe, tu sezonu sam dobro i odradio, ali sam na kraju došao do 180 kilograma. Bio je dogovor da se spustim barem 10 kilograma prije priprema, ali došao sam se samo pozdraviti. Suigrači su se pobunili, rekli da ne radim to, da ostanem. Iskusniji Karačić, Stoilov, Dibirov, Čupić, uskočili su, branili me. Bio je dogovor da me kazne s polovicom iznosa ugovora, ali kada se sredim, da će mi to vratiti. Rekao sam im da me novac ne zanima, da su mi mogli dati dvostruko veći ugovor, da ne bih ostao. Jednostavno, ugasio sam se. Nije bilo više emocija u rukometu koja me nosila.
Eskaliralo je, nažalost, tek kada se maknuo s parketa.
- Šest mjeseci poslije kraja karijere bio sam glavna budala u gradu. Izlazio, pio, kao pušten s lanca, kao uživao. Da budem iskren, bilo je toga i kad sam igrao, ali znalo se tada kad je bio trenutak za to, poslije utakmice…. Nije bilo ni vage da me netko izvaže. Dolazi tu do prvih prepreka, doživiš razočaranja iako si ti isti onaj lik. Ti jesi, ali te drugi doživljavaju drugačije. Izgubiš prijatelje. Nisam malo zaradio u karijeri, ali sam puno trošio. Ne na skupe automobile, nego je bilo - kad si sa mnom, nitko nije žedan, gladan, računi su bili plaćeni.
Priznao je da je u jednom trenutku imao 290 kg!?
- Imao sam 290 kilograma. Vagao sam se u veterinarskoj ordinaciji. Rekli su mi da je samo da tigar bio teži, da je imao 310. Sad imam 180, a cilj mi je da se do sljedećeg ljeta vratim na 130. Sad sam veći profesionalac nego što sam bio kao igrač. Ne pijem sad ni kap alkohola.