U ljeto 2019. godine, u 37. godini života, odlučio je reći zbogom nogometu. Barem onom igračkom dijelu.
Odradio je sezonu u Cagliariju i oprostio se sa stilom. Kao jedan od najboljih desnih bekova kojeg je Hrvatska ikada imala. Darijo Srna (42) nije previše razmišljao o odmoru već je znao što će raditi nakon kraja karijere. Nije dvojio ni sekunde. Postao je pomoćni trener u svome voljenome Šahtaru gdje je postao legenda, a potom i sportski direktor, funkciju koju i danas obnaša.
Za hrvatsku reprezentaciju odigrao je 134 utakmice, bio je i kapetan, ali zauvijek će žaliti što nije osvojio medalju. Vatreni su samo dvije godine nakon njegovog umirovljenja osvojili srebro na SP-u u Rusiji.
Srna je dao veliki intervju za FourFourTwo u kojemu je pričao o svojoj karijeri, a povodom Eura u Njemačkoj, prisjetio se velikih natjecanja u reprezentativnom dresu. Srce zaboli kada se sjeti ispadanja od Turske u četvrtfinalu Eura 2008., kao i poraza od Portugala 2016. godine u posljednjim minutama produžetka. Netom prije gola Quaresme, lopta se šetala po liniji portugalskog gola nakon Perišićevog pokušaja. Sreća nam je tada okrenula leđa, ali sve je nadoknadila na Svjetskim prvenstvima u Rusiji i Katru.
- Vjerovali smo da 2008. možemo biti prvaci, a na kraju smo izgubili od Turske u četvrtfinalu na penale. Na Euru 2016. u Francuskoj dogodio se još jedan veliki trenutak: pobijedili smo Španjolskoj u grupi i trebali smo igrati protiv treće momčadi iz druge skupine u osmini finala. I koga onda dobijemo? J**eni Portugal! Znam da morate pobijediti najbolje momčadi da osvojite turnir, ali treba biti i malo sreće. Bili smo bolja momčad te večeri u Lensu, ali smo izgubili u produžecima, a Portugal je na kraju osvojio turnir. Pobjednička medalja s Hrvatskom je jedina stvar koju nemam u mojoj karijeri - rekao je Srna.
Ima i trenutaka kojih se rado sjeti. Kao primjerice pobjeda protiv Engleske (3-2) na Wembleyju.
- Bila je to nevjerojatna utakmica za nas. Engleska je uvijek imala sjajnu momčad i igrače, a Premier liga je jedna od najjačih liga na svijetu. Ali te su večeri bili pod velikim pritiskom, ogromnim. Osjećali smo to u njihovim medijima. Za nas je to bilo potpuno drugačije, već smo se kvalificirali ranije, tako da smo provodili vrijeme slaveći. Na dan utakmice, naš izbornik, Slaven Bilić, dopustio nam je da se opustimo i odemo u šoping u Londonu. S obzirom na to da smo bili potpuno opušteni, vjerujem da smo zato bili jako težak suparnik Engleskoj. Sreo sam Johna Terryja nedavno na Stamford Bridgeu u utakmici FA kupa i pričali smo, a on se šalio da ne želi pričati sa mnom zbog te utakmice Hrvatske i Engleske.
Jedan od najljepših golova u karijeri zabio je na SP-u 2006. u Njemačkoj. Tada je utrpao Australcima golčinu iz slobodnjaka, ali nažalost, nismo uspjeli proći dalje.
- Možda, ali sam na tom turniru promašio penal protiv Japana. Svaki gol je poseban, igrao sam više od 130 utakmica za Hrvatsku i zabio 22 pogotka kao desni bek, na to sam vrlo ponosan. Igrati za vašu državu je san svakog djeteta, ali za Hrvate je to najveći i najbolji san. Dogovori oko slobodnih udaraca u reprezentaciji? Nije bio problem. Svi smo kao velika obitelj, obično bi pucao onaj koji se najbolje osjeća u tom trenutku. Možda je neki slobodni udarac za Luku (Modrića nap.a.), možda za mene, nikada nam to nije bilo bitno.
Modrić je tek četiri godine mlađi od Srne, ali kao kapetan će predvoditi Hrvatsku na Euru u Njemačkoj. Neki i dalje osporavaju njegovu kvalitetu...
- Ma dajte ha, ha. Luka je nešto vrlo, vrlo posebno. Da, znam, Hrvat sam, ali on je poseban igrač i nevjerojatna osoba, karakterno i profesionalno, primjer kojega bi svi trebali slijediti. Vjerujem da je Luka najbolji igrač svih vremena na toj poziciji.