Možda se sad malo hvalim, ali smatram se najboljim šuterom svih vremena. No,jedan je ipak bio bolji od mene. Išao mi je na živce jer ga nisam mogao razumjeti što govori. To je pokojni Dražen Petrović. Ako sam nekoga htio zadaviti, to je bio Dražen. On je bio moj najveći neprijatelj, nisam ga mogao podnijeti. No, kad ga se sjetim danas moram priznati da je to najveći šuter kojeg sam ikad vidio.

Pogledajte video

Riječi su to čudesnog šutera, po mnogima najvećeg koji je ikad hodao NBA parketima, velikog Reggieja Millera o legendi rođenoj na današnji dan - neponovljivom Draženu Petroviću. Košarkaški Mozzart danas bi proslavio 53. rođendan da tog crnog 7. lipnja 1993. njegov život nije tragično okončan u prometnoj nesreći. Poginuo je u naponu snage, u 29. godini života, no ono što je ostavio iza sebe hrvatski ljubitelji košarke i sporta uopće pamtit će zauvijek. I ne samo hrvatski, o Draženu se u NBA ligi i ostatku svijeta i danas priča s istinskim poštovanjem.

- Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio Netsima, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh... Nikad ga nećemo zaboraviti - rekao je njegov trener iz Netsa Chuck Daly.

No ono što Dražena najbolje oslikava je njegov pobjednički duh. Dražen je bio rođeni pobjednik, nikome, pa ni originalnom Dream Teamu, nije priznao da je bolji.

- Ljudi moji, bit će čuda. Ne trebamo ih dobiti, ali možemo se s njima nositi. Neće nas zgaziti - govorio je Dražen prije povijesnog finala Olimpijskih igara protiv SAD-a 1992. godine. 

Da, Amerikanci su očekivano slavili, no utakmica je to na koju je ponosna cijela Hrvatska i koje ćemo se zauvijek sjećati. Bio je, kažu oni koji su s njim radili, najveći radnik, nevjerojatan fanatik i sportaš koji nije imao 'radno vrijeme'.

- Nije bilo važno je li šest ili sedam ujutro. Navečer bih uzeo ključ, otvorio vrata dvorane i trenirao. Čistačice i ja. One bi radile svoje, ja svoje. Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad. Uzmem loptu, ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam. I tako satima, uživam. Ako neki puta nisam mogao na trening, istoga trena bih se razbolio - legendarna je Draženova izjava.

A sve to, sav taj trud i rad lopta mu je vratila. Uzeo je olimpijsko srebro zlatnog sjaja s Hrvatskom u Barceloni, dvaput je osvojio Euroligu, bio najbolji strijelac gotovo u svim natjecanjima u kojima je igrao, izabran je u treću petorku NBA lige iako europske igrače u to vrijeme tamo u najmanju ruku nisu cijenili, njegovu 'trojku' Netsi su umirovili, izabran je u Kuću slavnih NBA lige...

I, zato, fališ, kapetane, ali Hrvatska će te se zauvijek sjećati s ponosom i suzom u oku. Sretan ti rođendan, Dražene...