24sata: Kakva je bila proslava?

- Pijana! Bili smo u hrvatskoj kući gdje smo prvo večerali, a zatim smo navalili na vino. Puno se popilo. Družili smo se s našim sportašima i prijateljima. Ali nismo baš previše lumpovali. Oko dva smo već bili u krevetu.

I nakon sportske karijere ostat ću u veslanju. Bit ću trener i raditi s klincima, veslanje mu je ‘u krvi’

24sata: Ostajete li u Selu ili na odmor?

- Ostajemo do zatvaranja Olimpijskih igara! Ići ćemo navijati na sve utakmice naših reprezentacija, a poslije ćemo, nadam se, nazdravljati punim čašama.

24sata: Što će olimpijska srebrna medalja promijeniti u vašem životu?

- To je vrhunac moje karijere, mojeg života. Puno sam toga prošao u životu, tako da sam bio iznimno ponosan na sebe. U svakom slučaju, vjerujem da će to na neki način biti prekretnica. Da će mi dati još više samopouzdanja za sljedeća natjecanja.

24sata: Prošli ste pakao padom Vukovara 1991. godine. Mama Dubravka kaže kako je to utjecalo na vaše odrastanje i vaš način razmišljanja. 

U Riju 2014. godine idemo po zlato. Vjerujem da ćemo sva četvorica ostati skupa, Damir ima još motivacije

- Vjerojatno je u pravu kad kaže da sam očeličio zbog izbjegličkog načina života. Takve stvari zapravo mnogo utječu na ljude.

24sata: Sjetite li se ikad tih desetak dana koje ste proveli u srpskim sabirnim logorima?  

- Tada sam bio jako mali i gotovo ničeg se ne sjećam. Sve više po nekim pričanjima, a nikako sjećanjima. Čini mi se kao da sam gledao neki film, a ne da sam to doživio.

24sata: Jeste li ostali u kontaktu s ljudima koji su vas prihvatili u Austriji tijekom četiri godine izbjeglištva?

- Naravno. Oni su naši spasitelji, znamo koliko su nam tada pomogli. A to nećemo nikad zaboraviti. I danas se čujemo s njima. Čestitamo si rođendane, Božić i Uskrs...