Pa gdje su moji? Gdje je nestao autobus, gdje su mi suigrači, prolazilo je Anti Ćoriću kroz glavu kad je napustio poljudski stadion i shvatio da su ga jednostavno - zaboravili!

Probajte, barem na trenutak, zamisliti da ste Lionel Messi. Igrate kod najvećeg rivala, u Madridu, nakon utakmice vas pozovu na dopinšku kontrolu, uredno date urin, pozdravite se s kontrolorima i krenete prema autobusu. Negdje u tom trenutku nazove vas Dani Alves i kaže: “Je..ga, Leo, mi smo ti već otišli...”

Sam u dresu Dinama

Teško je i zamisliti ovakav slučaj kad je riječ o Barceloni, ali nonšalantnost koju je Dinamo prezentirao u Splitu prelazi sve granice uređenoga kluba. Ante je najbolji igrač Dinama, “biser” kakav se rijetko rađa i zaboraviti na njega prvoklasni je skandal.

Točnije, zaboraviti bilo kojeg igrača je nedopustivo... Da stvar bude gora, Ante je poljudski stadion napustio u Dinamovoj trenirci. Sam. Na parkiralištu. U Splitu. Po mrklome mraku.

Nije teško zamisliti što bi prolazilo trojici, četvorici ili desetorici, vjerojatno tad pijanih torcidaša, da su ispred Poljuda vidjeli nekoga u Dinamovoj trenirci... Tko bi tad odgovarao? Tko bi bio kriv da se djetetu od 18 godina nešto dogodilo na poljudskom parkiralištu?

U ovom slučaju nije važno tko je kriv jer krivica polazi od suigrača. Je li moguće da nitko u autobusu nije vidio da nema Ante?

Gaf, gaf, gaf, gaf

Pa kako je moguće da je suigrač koji sjedi pored njega mogao reći vozaču “kreni” iako a je mjesto do njega, koje je bilo popunjeno na putu za Split, bilo prazno?!

Ante je miljenik navijača, igrač koji zaslužuje najveću pažnju i koji se budi s Dinamovim imenom na usnama, no ako se klub prema njemu odnosi na ovakav način, onda je to žalosno.

Gafovi koji se događaju Dinamu u posljednjih šest mjeseci teško da se mogu vidjeti i u nekom županijskom klubu. Od Ademijeva dopinga do nesposobnosti klupskog “matematičara”, koji nije bio u stanju popisati žute kartone, pazite sad ovo, na šest utakmica.

Naravno da u klubu ima ljudi koji pošteno zarade svaku kunu. Jedan od njih je tehnički direktor Davor Bukovina, kojemu se propust sa žutim kartonima nikad ne može dogoditi. Damira Krznara bi svatko poželio u stručnom stožeru. Ima ih još, no ima i onih koji bi trebali odgovarati za ovakve propuste.

Ako na Poljudu zaborave najboljeg igrača, što je sljedeće? Možda doputuju bez dresova, pa skoče u obližnju trgovinu mješovite robe po 20 pamučnih majica. Po mogućnosti plavih.

Automobilom po Antu

Eh, da, dužni smo vam nastavak priče o “zaboravljenom Anti”. Vidjevši da su ga ostavili, Ante je odmah izvadio mobitel i nazvao suigrače, pa kad su konačno i oni shvatili da im najboljeg igrača nema u autobusu, kontaktirali su trenere i čelnike, a oni su potom po Antu poslali automobil kojim je sigurno, živ i zdrav, stigao u Zagreb.

Ajde, barem nešto. Kako je krenulo, ne bi bilo čudno da su ga poslali na autobusni kolodvor...

U zadnje vrijeme u Dinamu jako puno griješe

Nisu izbrojili žute kartone

Trebao je to biti spektakl, pun Maksimir a na travnjaku Dinamo i Barcelona. Meč u kojemu bi favorit bio Dinamo i u kojemu bi mogao izboriti Final Four. Eh, da su brojili kartone...

Zbog dopinga ostali bez Arija

Dinamo je pobijedio Arsenal, ali veliks fešts pretvorils se u kraval. Arijan Ademi pao je na dopinškom testu i suspendiran je na četiri godine. Veliki propust...

Maknuli onoga s najvišom plaćom

Junior Fernandes, navodno, u Dinamu zarađuje 900.000 eura na godinu. Dinamo ga je poslao u drugu momčad, pa je najplaćeniji drugoligaški igrač na svijetu.

Ante, mi idemo, a ti se snađi

Zaboraviti najboljeg igrača i zaputiti se kući teško se može dogoditi i nekom klubu koji igra u županijskoj ligi. No ondje bi to barem bilo smiješno. Ovdje baš i nije.