Mlada hrvatska nogometna reprezentacija do 21 godine u četvrtak je izgubila od mladih Španjolaca 0-2. To i nije sramota s obzirom da su mladi Španjolci možda i najtalentiranija reprezentacija svijeta u svojem godištu. No pogleda li se unazad samo šest posljednjih utakmica reprezentacija do 21 i one do 20 godina lako se dolazi do zaključka da među našim najboljim mladi nogometašima nešto opasno ne valja. A oni bi trebali jednog dana naslijediti Modrića, Srnu, Kranjčara, Pletikosu...

Nastave li ovako ne da ih neće naslijediti, nego će se boriti da nađu klub koji će ih uzeti pod svoje okrilje. Zadržat ćemo se samo na posljednjih šest utakmica spomenutih selekcija. Počelo je sa prvom utakmicom Svjetskog prvenstva ngometaša do 20 godina u Kolumbiji. Na prvenstvo smo otišli s bombastičnim najavama buntovnog izbornika Grnje koji je najavljivao borbu za prvo mjesto u skupini pa čak i tvrdio da možemo parirati Brazilcima. A kako je završilo? Brazil je postao svjetski prvak, a Hrvatska ispala u skupini. I to od koga, Gvatemale, vjerojatno najlošije reprezentacije koja je igrala na tom prvenstvu. Naravno, ako izostavimo Grnjine zvijezde.

U prvenstvo smo krenuli sramotom protiv Arabije, izgubili 2-0 i u drugoj utakmici se trebalo vaditi protiv odlične NIgerije. Naravno, izgubili smo 5-2 i već smo pakirali kofere uz brojne svađe i sramoćenje iz minute u minutu. Ne samo na terenu nego i izvan njega što je još gore. Završili smo posljednji u skupini, izgubili od Gvatemale 0-1 i to je bilo to od Grnje, uz nadu da ni njega, ali ni neke od njegovih izabranika više nikad nećemo vidjeti u kockastom.

Dakle, bilanca izleta u Kolumbiju su tri poraza u isto toliko utakmica uz gol razliku 2-8. Sramota! Nadali smo se da će nas bar malo razveseliti U21 jer to je gotovo ista reprezentacija pojačana izbornikom Šuškom i vjerojatno najboljim mladim igračem svijeta Mateom Kovačićem. No, ćorak! Kao što bi rekao jedan moj kolega, 'to je isto go..., samo drugačije upakirano'.

Već na startu kvalifikacija za EP pokazali su nam što možemo očekivati od njih. Baš ništa! Poraz od Gruzije 0-1 na domaćem terenu bio je udarac na ego svima koji vjeruju da su hrvatski sportaši, a posebno nogometaši, bogomdani talenti. E, pa očito ova generacija nije. Uslijedili su porazi od jake Švicarske (0-4) te još jače Španjolske (0-2) i sada se već postavlja pitanje ima li sve to smisla?! Tko griješi, izbornik, igrači, savez, navijači, mi koji smo vjerovali u njih...

A koliko je ljudima u HNS-u stalo do tih klinaca i njihovih rezultata dovoljno govori i činjenica da na službenim stranicama saveza ni dan poslije nema rezultata utakmice sa Španjolskom, a o utakmicama U20 reprezentacije na SP-u da ni ne govorimo. Nešto u svakom slučaju ne štima. Što i zašto? E za te odgovore tu su Marković, Srebrić, Šušak, Grnja, pa i Slaven Bilić...