Ljudi koji me prepoznaju pozitivno reagiraju, ali Hrvatska bi i bez mene bila dobra momčad, ima sjajnu skupinu momaka, kaže Oliver Lafayette, Amerikanac s hrvatskom putovnicom.

- Čast mi je što su baš mene odabrali. Izbornik Repeša želio je da pomognem, a to je bila sjajna prilika za mene - dodao je 30-godišnjak iz Louisiane.

A kako su reagirali u Srbiji? Ipak je igrao u Partizanu...

- Nije im baš bilo drago - nasmijao se, uz opasku da ga oni nisu zvali u reprezentaciju.

O Hrvatskoj nije znao puno prije dolaska, ali uči uz suigrače. Što se jezika tiče, najpopularnije riječi za učenje su psovke.

- Naučio sam ih nekoliko, ali ne bih ponavljao - zahihotao se.

Možda i bolje, izgovor hrvatskih riječi još mu je vrlo loš. Muči se i s imenima suigrača. Tijekom slobodnih dana bio je u Vodicama, koje su mu se jako svidjele. Pokušao je objasniti s kim se družio.

- Simić, Zorik, Stranger...

U prijevodu - Simon, Žorić i Šveđo (Markota).

- Zabavljali smo se, družili, ali morao sam otići ranije jer sam zagubio putovnicu - rekao je Laf, kako su ga prozvali.

- Nadimak je OK, dio je mog prezimena, a i objasnili su mi što znači. Inače mi je nadimak O ili Oli, skraćeno od imena.

Od suigrača su ga najviše impresionirali Bogdanović i Tomić, ali i “mladi lavovi”.

- Hezonja, ili Leteći Mario, kako ga zovem, strašan je talent. Šarić isto, nadam se da ću ih obojicu vidjeti u NBA ligi.