Aktualni prvak Hrvatske u hrvanju grčko-rimskim stilom, Zagrepčanin Marko Koščević (29), vratio se nakon šest godina na strunjače i nastavio kao da nikad i nije otišao. Deveterostruki državni prvak u teškoj kategoriji (do 130 kg) i reprezentativac od 2006. do 2013. godine, ujedno je i interventni policajac.
- Godine 2013. prestao sam aktivno s hrvanjem, ali ljubav nikad nije nestala. Problem su bile uglavnom financije. Te sam godine upisao policijsku akademiju i trenirao rekreativno, nekoliko puta tjedno. Vratio sam se prije devet mjeseci, a za to je najzaslužniji Božo Starčević s kojim me veže prijateljstvo i kumstva - priča 193 cm visok Koščević.
Odmah po povratku imao je peh i ozljedu koja mu je poremetila planove. Parcijalna ruptura bedrenog mišića već u prvoj minuti meča hrvačke lige stajao ga je odlaska na Europsko prvenstvo.
- Taman dva tjedna prije Europskog sam se ozlijedio, krajem ožujka, a već u tih nekoliko mjeseci treninga osjećao sam se spremnije nego prije pauze. Ozljedu sam zaliječio i sad je fokus na Svjetskom prvenstvu u rujnu - priča Koščević.
Prvih petero kvalificira se direktno na Olimpijske igre, što je, naravno cilj, no neće biti lako. Kako kaže, otkad je Hrvatske, samo su se braća Žugaj uspjeli putem ostvarene norme kvalificirati za Olimpijske igre dok je još dvoje hrvača otišlo s pozivnicom.
Božo Starčević bio je najbliže normi, a pozivnicu je dobio na temelju izvrsnosti. Norma za Rio 2016. izbjegla mu je za dlaku čak tri puta. Ipak, Koščevićeva bronca s Grand Prixa u Mađarskoj iz veljače dobra je najava njegovih mogućnosti.
- Da, definitivno ne mislim da sam bez šansi. U Mađarskoj sam 'skinuo' Amerikanca Smitha koji je bio peti na svijetu, u sve sam boljoj formi i nadam se najboljem - kaže Marko.
A sve to, napominje, ne bi bilo moguće da nema kod kuće punu podršku supruge kao i nadređenih na poslu.
- Dečki u vodu su super, odrađujemo zajedno treninge, a i sa šefovima se uspijem dogovoriti da odradim 7-8 hrvačkih treninga tjedno. Volim svoj posao, a i hrvanje pa sve nekako uspijevam posložiti - priča otac jednoipolgodišnje curice, koji uz sve obaveze završava i višu trenersku na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.
Obzirom da kao interventni policajac mora uvijek biti u top formi, a obavezni dio posla su i treninzi, ta jedinica je bila najbolja za njega kao sportaša.
- Nakon godine dana obuke završio sam u interventnoj. Nikad se nisam niti vidio u nekom drugom rodu policije. Ovo je uvijek bilo ono što sam htio - kaže Koščević.