Evo me, baš sam se vratio s intervencije, sad mogu razgovarati, javio se Stipe, još jedan od onih koji je Praznik rada proveo - na radnom mjestu.
Stipe Žigo (35) ragbijaš je Sinja, novi prvak Hrvatske, i medicinski tehničar u Hitnoj pomoći u Splitu. Pa, kakva je bila intervencija?
- Gospođa je pala i stradao joj je kuk. Rekao bih rutinska stvar za nas.
Ajde, hvala Bogu da nije nešto strašnije.
Imamo sedam do 12 intervencija dnevno
- U mojemu timu smo nas dvojica tehničara, bez liječnika, a u nekim timovima je i liječnik. Imamo dnevno između sedam i 12 intervencija, velik je grad...
Jeste li nekad i spasili život nekome?
- Naravno!
Ali jednako kao i spašavanje života, Stipe će do kraja života pamtiti što mu se dogodilo tijekom dežurstva na Hitnoj pomoći u petak navečer.
Od ragbija nismo zaradili ni centa
- Prvi put u povijesti kluba trener je odlučio dan uoči utakmice organizirati svečano uručivanje dresova igračima. Bilo je to večer uoči finala Prvenstva Hrvatske protiv Mladosti. No, ja sam radio noćnu smjenu i nisam mogao nazočiti tome. I taman smo se vratili s jedne intervencije kad je kolega došao po mene da me treba neki čovjek s bradom u ambulanti. Sav sam zbunjen otišao do ambulante, kad tamo na mjestu liječnika sjedi naš trener Luka Lerotić, a na mjestu medicinske sestre jedan naš prijatelj. I trojica sa strane snimaju kako mi trener uručuje dres za finale! To mi se toliko urezalo u srce, oduzeli su mi se ruke, noge, nisam mogao govoriti... - prepričao nam je Stipe dok mu je glas podrhtavao.
- Ma kupili su me za još deset godina igranja! Neopisivo! Oni su nakon večere, gotovo u ponoć, došli iz Sinja u Split donijeti mi dres. Trener, kapetan i još trojica igrača... Evo, i sad mi se plače!
Žigo, kao ni ostali ragbijaši, od tog sporta u Hrvatskoj nisu zaradili ni centa.
- Ragbi mi je sve i idealan ispušni ventil nakon tako stresnog posla.
Nego, noćno dežurstvo pa utakmica pa proslava... Kad ste spavali?
Cijeli nas je Sinj bodrio i slavio s nama
- Da, haha, kad sam došao kući na dan finala ujutro, žena mi je rekla da odem malo odspavati, ali tko će spavati od uzbuđenja uoči finala?! Popio sam kavu, nešto pojeo i na utakmicu. Nosio me taj pozitivan stres. I onda smo nakon pobjede slavili do jutra, tako da sam tek u nedjelju po danu nešto odspavao. Nije bio problem, dapače...
Ragbijaši su u finalu pred 2000 gledatelja pobijedili Mladost 34-12 i donijeli Sinju prvi naslov prvaka u nekom ekipnom sportu.
- Nekoliko sam finala igrao i prvi put smo pobijedili. Cijeli grad nas je bodrio, a i bili smo favoriti jer gazili smo sve cijele sezone. Trener Lerotić nam je došao kao dar s neba, povećao je disciplinu, autoritet je, ikona hrvatskog ragbija. Mi smo mali grad i taj nam trofej mnogo znači. I svi smo uložili mnogo odricanja za to. Koliko puta sam, uz dvoje male djece, izravno nakon noćnog dežurstva išao na put u Zagreb na utakmicu... Ovo je povijesni uspjeh za moj grad, ne mogu ni opisati koliko smo sretni. Ma cijeli je grad slavio, mnogi zovu čestitati.
Pa valjda ste nekad i morali propustiti koju utakmicu zbog posla.
Ni jednu utakmicu nisam propustio zbog posla
- Ne, nikad! Nema šanse! Mjesec dana unaprijed znam svoje smjene pa se zamijenim, prilagodim ih utakmicama. Ma ja sam 'stara kuka', meni je ragbi Velika Gospa. A znate što Velika Gospa znači u Sinju...
A znaju li ljudi koje spašavate da ste ragbijaš?
- U Splitu ne toliko.
Ali u Sinju vas mnogi znaju. I baš ste vi dobili najveće ovacije kad vas je trener u finalu izvadio iz igre.
- Je, baš su me ganuli. Dugo sam u klubu, moj klub mi je sve.
Dolaze li vas i kolege s posla gledati na utakmice?
- Dolaze, kako ne - kaže nam Stipe i otkriva da je zapravo on 'krivac' i za veliku feštu koja se sprema u Sinju iduće subote:
Iduće subote okrećemo vola
- Predsjednik kluba Ivica Dinarina Šimić i ja prijatelji smo i na početku sezone, nakon prve utakmice, rekao sam mu: "Ako osvojimo naslov, 'ajmo ispeći vola! Ja ću dati 100 eura". Tada je to zvučalo pomalo nestvarno, a sad će se to dogoditi. Sakupit ćemo novac raznim donacijama, nevažno odakle, a meni je to najslađe potrošenih 100 eura. Bit će to fešta za sve ragbijaške prijatelje, dnevno obiteljsko druženje, ragbijaški napuhanac za djecu... - zaključio je Žigo.
Za ragbijaše Sinja igra još jedan medicinski tehničar iz Hitne pomoći, Toni Miloš, koji radi u Hitnoj u Sinju. A u toj je profesiji i Ivan Prološčić (23), odličan student Medicinskog fakulteta u Splitu.
- Kakva je bila fešta? Promukao sam, a nije infektivna upala grla, haha! - kaže nam Ivan i nastavlja:
- Slavili smo kratko u klubu pa smo otišli kući srediti se, pa u jedan kafić, pa u noćni klub... Nezaboravno.
I on ističe zasluge trenera Lerotića za povijesni naslov prvaka.
Prološčić studira medicinu
- Za seniore sam počeo igrati s 18 godina i odmah iduće sezone osvojili smo Kup, prvi seniorski trofej u povijesti kluba. Onda je došla korona pa smo se malo izgubili, ali potom je stigao Lerotić i posložio nas. Uoči finala bili smo sigurni u sebe. A sad napadamo dvostruku krunu.
Možda neki igrači nakon ovakvog uspjeha i dobiju ponude, odu u inozemstvo zaraditi nešto od ragbija?
- Mi smo amateri i u svakom trenutku možeš otići van ako te netko zove. I ja sam imao ponude iz Engleske nakon nastupa u juniorskoj reprezentaciji, ali to je sve upitno, mnogi pokušaju vani pa se vrate, težak je to sport, a kod nas je nivo ragbija zadovoljavajuć.
A kako uspijevate držati tako visok prosjek ocjena na tako zahtjevnom fakultetu i putovati iz Splita u Sinj na treninge?
- Dobro, nije mi baš prosjek ocjena 5,0, ali je odličan. Istina, medicina je zahtjevna, predavanja i vježbe u turnusima te nema vremena za ostale stvari, za uživanje, ako želiš napredovati u obrazovanju i sportu. Da, zapostavljaju se zabave, izlasci, obitelj... Od tri treninga tjedno ja stižem na dva i na utakmice. Plus teretana.
Nagrada mi je plakat i dres
Bilo bi jednostavnije da igrate na Nadu dok studirate u Splitu.
- Bi, ali ona nam je najveći rival, odrastao sam igrajući protiv Nade i ne bih to mogao.
Hoće li biti kakve nagrade za naslov prvaka?
- Da, dobio sam plakat najave utakmice, jer ja sam na njemu, pa ću si ga uokviriti, a rekli su da će nam svakome dati i dres u kojem smo igrali finale, da si ga također možemo uokviriti, a za ostale utakmice do kraja sezone dobit ćemo nove garniture. Divna uspomena...
Novčane nagrade? Premije? Zaboravite. Njih ti momci, koji igraju ljubavlju i srcem, i ne očekuju.