Blago vama, Hrvatima, kako vaši igrači igraju srcem, tako strastveno za reprezentaciju... Da barem mi imamo takve.
Godinama, ma sad već i desetljećima slušamo takve riječi od igrača, trenera, novinara, navijača iz drugih država, pogotovo onih susjednih. Koje je uvijek posebno slatko nadmašiti, zar ne?
Pa čak i naši sportaši iz drugih sportova, gdje su neki otkazivali igranje za Hrvatsku zbog klupskih treninga, transfera, izmišljenih ozljeda ili uopće ne bi odgovorili na telefonski poziv i poruku izbornika (!?), ljubomorni su na to kako su nogometaši, naši dragi "vatreni", sačuvali kult reprezentacije. A onda je progovorio Borna Sosa.
- Svi znaju što Njemačka znači u nogometnom svijetu, nikakvih kontakata nisam imao s HNS-om, HNS vjeruje da ima boljih igrača od mene... - nizao je klimave razloge Borna.
Zlatko Dalić mu je nakon svega oprostio i rekao da ga je spreman primiti natrag. Ako promijeni stav.
Na stranu to što priča o veličini Njemačke kao da on dolazi iz Moldavije, a ne nogometne sile kao što je Hrvatska, i to što je i sam dan kasnije priznao da je cijelo vrijeme kontaktirao s Ivicom Olićem. Na stranu i promašena teza o tome kako HNS i Dalić misle da imaju bolje igrače.
Ajmo ogoliti slučaj: Bornu ne svrbi imenjak Barišić nego Dario Melnjak. Koji je na popisu bio isključivo u trenucima kad je Sosa bio ozlijeđen, suspendiran ili nužan mladoj reprezentaciji. I kad smo svi mi skupa s Dalićem htjeli vidjeti je li igrač za reprezentaciju. Sosa jest, to znamo. I davno bi debitirao za A vrstu da nije imao važnije utakmice za U-21 reprezentaciju, čiji je jedan od stožernih igrača. Sosina budućnost među "vatrenima" nije bila upitna.
- Gotovo je, tu se ništa više ne može promijeniti - zaključio je Sosa.
Ipak, eto, izgleda da se promijeniti može štošta. U priči koja podsjeća na onu o Superligi: u nekoliko dana od bombe do ćorka.
- To je samo PR jer on želi transfer u Englesku, a s njemačkom putovnicom igranje za reprezentaciju nije mu uvjet za to. Za njemačku reprezentaciju nema pravo nastupa i to će oni ubrzo objaviti - uvjerava menadžer Franjo Vranjković hvaleći se odličnim vezama u Njemačkom nogometnom savezu.
I Fifin statut, čini se, ide kontra Bornine odluke. Promijeniti se, dakle, može i Sosin status i, ono važnije, naše razmišljanje i poimanje reprezentacije. Nažalost, mora.
Zamislite da je Robert Jarni tamo sredinom 90-ih izjavio da ne želi igrati za Hrvatsku jer čeka poziv Španjolske. Ili Alen Bokšić, Dario Šimić, Igor Tudor... Ili Miki Rapaić i Ivica Mornar, koji su zaslužili poziv kao i Sosa i čekali ga puno dulje. Jednako je (bilo) nezamislivo. Da, igrali su za Hrvatsku Eduardo da Silva i Sammir, dok su Ivica Vastić, Josip Weber, Branko Strupar... išli u drugom smjeru, ali bili su to sportski opravdani prelasci. Jer oni nisu mogli upasti u matičnu reprezentaciju, nisu imali šanse, i otišli su ostvariti svoj san igranja na velikom natjecanju. Sosa nije ni približno ista priča.
- Bila je to poslovna odluka - rekao je Borna.
Uh, teško će to netko dvostruko ili više stariji od Borne, poput Dalića ili Joea Šimunića ili bilo kojeg navijača, shvatiti i prihvatiti, ali 25 godina nakon Domovinskog rata došla je generacija kojoj je reprezentacija samo posao. I s tim se moramo pomiriti. Ma i navijači su u raznim anketama daleko podjeljeniji i daleko više pokazuju razumijevanje za Bornin izbor nego što je puls javnosti pokazivao kad su Ivo Karlović ili brojni košarkaši odbijali igrati za Hrvatsku ili kad je Duje Draganja razmišljao da ode plivati za Katar. Kad su ti sportaši vagali o svojim poslovnim odlukama...
I zato se moramo diviti Luki, Raketi, Joeu, Mandži, Šimi, Subi, Dariju... svim tim momcima koji su godinama srcem igrali za Hrvatsku. I zvati one koji žele. Koji znaju razliku između igranja za klub i reprezentaciju. Koji neće ucjenjivati izbornike drugim ponudama kako bi si lakše riješili transfer. I brisati s Instagrama svoje fotke u hrvatskom dresu...
Pa zašto ne i Sosu. Dalić je principijalan, ali ne i osvetoljubiv. Duje Ćaleta-Car bio je na ledu nakon mladenačkog hira, ispričao se i došao natrag. Nikolu Kalinića, koji smatra da je nepravde trpio godinama, a ne par mjeseci kao Sosa, također je samo isprika dijelila od povratka među "vatrene".
Moliti ne treba nikoga. Ali ako Sosa uvidi da je pogriješio i ispriča se, treba ga prigrliti natrag. Zbog jedne poslovne odluke ne treba ispaštati cijelu karijeru...