Temperatura u Dohi ovih dana ne pada ispod 30 stupnjeva, ali Vlado Šola (47) već je na to naviknut. Pri kraju je njegova druga sezona na klupi Qatar Sport Cluba, a otvara se opcija i za treću.

- Ovdje je trenerima jako teško 'preživjeti' pa mislim da nešto govori to što mi nude ugovor i za sljedeću sezonu - javio se Šola, koji je sa svojim klubom krenuo od početka, gradio klub i momčad, a nakon dvije godine iza njega je velik posao.

- Ciljevi su bili da se igramo rukometa, da uživamo i da ne gubimo po 20 razlike. A mi smo dva kola prije kraja u igri da budemo i na šestome mjestu, već pet kola smo bez poraza. I sve to bez ijednog ljevaka u momčadi. Ni na krilu ni na vanjskom. Desnog vanjskog nisam ni imao, a jedino desno krilo mi se ozlijedilo - približava Šola okolnosti u kojima se bori i gradi svoju samostalnu trenersku karijeru.

- Imam Josipa Perića iz BiH na srednjem vanjskom, tu je još nekoliko mladih igrača iz BiH, a sa mnom je i pomoćnik Nikola Foretić, a sve procjene kažu da igramo jako lijep rukomet, brz i atraktivan, a imamo najmlađu momčad u ligi. S najviše juniora, čak i s nekoliko kadeta. Sve u svemu, jako sam zadovoljan - kazao je Šola.

Kući će za nekih mjesec dana, u Dohi vrijeme provodi u druženju s ljudima s naših prostora, čak i ne toliko iz svijeta rukometa.

- Jako je puno naših ljudi ovdje, na raznim poslovima, tako da druženje nije problem - ističe legendarni golman.

'Oduševljen sam našim golmanima'

Uz trenerski, bavi se i komentatorskim poslom, a rukometna zbivanja ima u malom prstu. Zato je bilo gotovo deplasirano i pitati je li pratio turniru u Herningu.

- Naravno da jesam, kako ne!

Vidio je onda i nešto novo u hrvatskoj reprezentaciji, nešto čega je posljednjih godina bilo jako, jako malo. Vidio je golmane koji dobivaju utakmice.

- Oduševljen sam golmanima, oduševljen! Pogotovo Stevanovićem, dečko je stvarno sjajan - govori Šola.

Ima u toj priči i jedna poveznica između dvojice golmana, Šole i Stivija... Naime, Šola je u Portugalu 2003. imao 33 godine. Stevanović danas, pogađate, ima 33 godine. Zvijezde s kasnim paljenjem? Može se i tako reći...

- Zvijezda se postane kad dobro radiš svoj posao, kad dobro braniš. A da bi dobro branio, moraš dobiti priliku. Stevanović ju je dobio i iskoristio. Jednako kao i ja. Sedam godina su me zaobilazili u reprezentaciji, bio sam negdje sa strane, a onda je došao taj Portugal. I sve se okrenulo. Zato te naše priče doista imaju puno dodirnih točaka - misli Šola.

On je, doduše, već u svojoj kolekciji imao europsku broncu iz 1994. i svjetsko srebro iz 1995., ali velika faca postao je tek nakon Portugala. Crvena kosa i obrane koje su na noge dizale cijelu naciju, kao i suigači. Sjećamo se kako izgleda kad Šola poludi... A u Herningu je "lud" bio Stevanović, Šola nove generacije.

- Nije se on baš pojavio odjedanput. Brani već nekoliko godina u Ligi prvaka, iz tjedna u tjedan brani u jakim utakmicama i kroz njih je izgubio respekt prema najboljim igračima. Izuzetno je talentiran, stabilan je psihički, a ima i odličnu tehniku, što je zasluga ljudi koji su radili s njim kroz sve ove godine - kazao je Šola i nastavio:

- Posebno mi se kod njega sviđa to što 'napada' svaku loptu, čeka do kraja kod svakog šuta. Nema kod njega pogađanja, biranja strane, što je karakteristika koju mnogi naši golmani nemaju. Kad pogađaš stranu, to je kao da igraš poker, možeš dobiti, ali i ne moraš.

'Ostajem u Kataru ako mi se ne otvori ništa u Europi'

Odlaskom Mirka Alilovića, odustajanjem zapravo, promijenila se golmanska slika u reprezentaciji.

- Godinama smo imali jednoga golmana i nikoga više. A to nije dobro. Nije tu Mirko ništa kriv, svi mi želimo igrati za reprezentaciju, želiš braniti svaku utakmicu, ali nije se on sam postavljao na gol. Krivi su oni koji su postavljali stvari na taj način. I njemu bi bilo puno lakše da je imao nekoga tko će ga rasteretiti, olakšati mu, skinuti dio pritiska. Ovako smo bili u situaciji da imamo samo jednu opciju, a to je kao u ruletu. Staviš sve, recimo, na broj 36, i moliš Boga da prođe - slikovito opisuje Šola, uz dodatak kako su mnogi golmani upravo zbog te "doktrine" ostali bez šanse tijekom posljednjih godina.

- Meni je žao što priliku nisu dobili Šego ili Šunjić, i oni su odlični golmani. Međutim, ne možeš se pokazati, ne možeš braniti dobro ako ti ne daju braniti. Treneri često vole biti komforni, ne riskirati, ne iskakati iz nekog ustaljenog modela, što je nedostatak za čovjeka koji vodi momčad - uvjeren je Šola.

On nije takav trener, hrabrosti mu ne nedostaje. Kao što mu nije nedostajalo ni kao igraču. Uvijek beskompromisan, odlučan, djeluje kao da ima sve potrebno da postane pravi trener.

- Ponuda mi je na stolu, mogu ostati ovdje još godinu, ali vidjet ćemo što će se događati. Ukoliko se ne otvori ništa zanimljivo u Europi, ostajem u Kataru i nastavljam dalje - zaključio je Šola.