Uh, jako dobro se sjećam tog prvog gola, igrali smo protiv Zagreba, a zabio sam ga - trbuhom! Igor Cvitanović je iz nekog slobodnjaka pogodio gredu, ja sam pratio tu akciju, lopta me pogodila u trbuh i završila u mreži, kaže Tomo Šokota, strijelac prvog gola za Dinamo poslije povratka imena.
Svi znamo, 'sveto ime Dinamo' vraćeno je 14. veljače 2000. godine, a pet dana kasnije Dinamo je gostovao u Borovom Naselju kod Vukovara i odigrao 0-0. Navijači Dinama tako su na prvi službeni gol pod novim/starim imenom morali čekati sve do 26. veljače i maksimirske utakmice sa Zagrebom. Završilo je 2-2, a u 16. minuti za vodstvo 'modrih' zabio je Tomo Šokota.
- Svi se dobro sjećamo te euforije poslije povratka imena Dinamo. Svima je već bilo dosta tih borbi i promjena imena, nije nam u to vrijeme bilo jednostavno igrati. Pogotovo nama koji smo kao djeca, od najmanjih dana, odrasli u Dinamu, te koji smo bili navijači tog kluba. A oko Dinama su se stalno odvijale neke borbe, svi smo bili presretni zbog tog povratka imena.
Tomo Šokota priznaje...
- Ne bih se mogao sjetiti svih utakmica ili golova u karijeri, ali taj gol protiv Zagreba mi je ostao u glavi. Takvi trenuci su posebni, njih pamtite zauvijek. Ma bio sam sretan kao malo dijete. Sjećam se, svi smo htjeli zabiti taj prvi gol poslije povratka imena Dinamo, molili smo Boga da ga ne zabije netko drugi, haha. Zabio sam taj gol, pa brzo zbog ozljede morao napustiti igru. Završilo je 2-2, a Zagreb je tu utakmicu bio bolji, oni su imali vrhunsku momčad.
Tek poslije 14. veljače, navijači i igrači Dinama opet su postali kao jedno...
- Stvarno je prije toga bilo teško, mi igramo, a navijači su bili protiv nas. Nije bilo te željene sinergije, a za neki uspjeh igrači i navijači moraju gurati u istom smjeru. I mi smo željeli povratak imena Dinamo, ali opet morali smo slušati i naredbe 'odozgora'. Ma ja sam tada bio tek klinac, nisam imao pravo ni pričati išta, samo sam se mogao poklopiti po ušima i igrati najbolje što znam. Ali sigurno, svi smo u srcu željeli povratak Dinama.
Znate li gdje vam je dres s te utakmice?
- Uh, mislim kod tate, on čuva te neke posebne stvari. Ja sam uvijek dijelio dresove, on je pak uzimao neke s ovako važnih utakmica. Sjećam se i dresa, na prsima smo imali logo Croatie Osiguranja, ma svega se sjećam, a prošlo je već 20 godina.
A kako ste vi u to doba govorili Dinamo ili Croatia?
- Ma svi smo govorili Dinamo, znali smo da je ime Croatia neodrživo i da je nemoguće da ono opstane. Odgojen sam kao dinamovac, bez obzira što se ime Dinamo u to vrijeme povezivalo s nekim drugim sistemom. Dinamo je bio otpor, ali i način života svih nas, to se nije moglo izbrisati samo zbog imena Croatia. Rekao bih da je to sve bio jedan neuspješan, ali nimalo zlonamjeran, pokušaj mijenjanja imena (u Croatia), a kada su svi vidjeli da tako ne ide, vratili su ime koje je i trebalo biti tu.
Tomo Šokota je pričao u dahu...
- Mi nismo bili prečesto u kontaktu s ljudima iz vrha, ali pred njima smo govorili Croatia, takvo je bilo vrijeme. Znali smo da to ime neće opstati, ali smo morali držati ravnotežu između želja 'onih gore' i navijača, iako to nije bilo lako. Svi smo mi bili dinamovci, pa nitko od nas nije bio 'haškovac' ili za Građanski. Jednostavno je klubu bilo nametnuto jedno neprirodno ime. Mi smo bili nogometaši, morali smo igrati. Kada bi bili u klubu pričali bi Croatia, kada bi bili s društvom ili u kafiću, pričali bi Dinamo.
Dinamo je prvu utakmicu po povratku imena odigrao kod Vukovara, završilo je 0-0. Je li bilo tuge poslije tog remija?
- Ma to nije bila nogometna utakmica, to je bio cirkus. Sve djelovalo na neku revijalnu utakmicu kojom se obilježava povratak imena Dinamo, u gradu simbolu cijele Hrvatske. Nama je više značila ta sinergija s navijačima od rezultata s te utakmice. Mi smo na dan utakmice iz Zagreba krenuli prema Vukovaru, ljudi su nas zaustavljali na cesti, to je bila ludnica. Bilo je svega, uletavanja u teren, tučnjave, divljanja, pravi cirkus. Ljudi su od izbezumljenosti zbog povratka imena Dinamo radili stvari koje vjerojatno nisu bili ni svjesni, poslije toga je krenula velika euforija.da.