Osmijesi na licima široki, gotovo dječački. Čupić, Balić, Lacković, Vori... Blistali su od sreće nakon su se riješili Francuza i otišli u polufinale Europskog prvenstva.
A hrvatski su navijači pjevali, slavili...
- Znali smo što nas očekuje, da će biti teško. Pa ovdje je 12 momčadi došlo s ciljem da uzme medalju - rekao je Zoran Gobac.
Dvanaest ih je došlo s tim ciljem, četiri su ga ostvarile. Među njima i Hrvatska.
- Ovo je velika stvar i sad nas malo pustite da uživamo - smiješio se i izbornik Slavko Goluža. Znao je koliko mu je važno ovo polufinale. Da ga je opet ispustio, bila bi mu ovo druga i zadnja izbornička akcija...
Dok je izbornik igrao neke svoje kvalifikacije za ostanak, cijelu je noć probdio slažući taktiku za pobjedu, njegova Hrvatska, momčad s njegovim potpisom, naplaćivala je dugove Francuzima. Onako, usput.
- Ma kakvi Francuzi?! Nisu nam oni motiv, baš nas briga tko je s druge strane. Jedina motivacija je igrati polufinale EP-a, zbog toga smo došli ovamo - uvjerava Ivan Čupić.
Dobro, možda i nisu poseban motiv, ali užitak je na kraju sigurno poseban. Pogotovo kad te već iste večeri Slovenci “poguraju” u polufinale pobjedom protiv Mađarske. Idealan rasplet, odeš u polufinale i konačno se riješiš Francuza.
- Nije ovo naš kraj, vidjet ćemo se u Londonu - “zaprijetio” je francuski izbornik Claude Onesta. I on je konačno gledao u pod, bio potišten nakon ogleda s Hrvatskom. Bilo je i vrijeme... A nakon poraza od Španjolske širio se pesimizam, čak je i veliki gazda Zoran Gobac izgledao kao netko tko ne vjeruje u polufinale. Tražio je krivce, analizirao, na svoj prepoznatljiv način čak i “prijetio”:
- Ovakva utakmica ne smije se ponoviti!
Nasreću, nije se ponovila. Ali zato se ponovio polufinale. Od Portugala 2003. do danas Hrvatska je igrala na 12 velikih natjecanja. Ovo joj je deseti polufinale. Karta za Beograd je čekirana, a gorivo daleko od rezerve.
- Navijači nas nose. I meni je puno lakše braniti kad čujem huk s tribina - kaže Mirko Alilović, koji uporno briljira na ovom turniru.
No u Beogradu će taj huk biti puno tiši. Sve ulaznice za polufinale već su rezervirane ili rasprodane. Nakon ružnih scena iz Novog Sada, kamenovanih autobusa, zapaljenih automobila i razbijenih glava, možda je tako i bolje. Čak i ako ih ne bude, rukometaši će se već snaći.