Po čemu ću ga pamtiti? Uh, po svemu..., gotovo jecajući javio se Slavko Goluža, hrvatski izbornik i dugogodišnji suigrač Iztoka Puca.

- Bio je jednostavan čovjek, vrlo normalan, nama mlađima puno je značilo igrati i trenirati uz njega. Velik je ovo gubitak, teško je išta reći u ovim trenucima - rekao je Goluža i dodao:

- Znaš da će do toga doći, spremaš se, ali opet je teško prihvatiti...

Stižu i reakcije iz Slovenije. Direktor Celja i bivši suigrač Roman Pungartnik također je pričao o legendarnom suigraču.

- Rukomet je izgubio velikog čovjeka i rukometaša. Bio je jedan od najboljih na svojoj poziciji, svijet je imao dobrih rukometaša, ali on je bio poseban. Cijeli život posvetio je sportu i obitelji, bio je sjajan karakter. Probali smo mu olakšati bol. U klubu je ostavio veliki trag i ovo je za sve nas tužan dan. Neće žalovati samo Slovenija, već i šira svjetska javnost - rekao je za zurnal24.si.

Sa šahovnicom na prsima osvojio je olimpijsko zlato u Atlanti

- Na otvaranju Igara dobili smo cipele koje smo morali nositi. Žoga je dobio broj manje i zbog toga je ozlijedio tetivu. Cijele OI igrao je na jednoj nozi, ali nije mu smetalo da u polufinalu odigra savršenu utakmicu i odvede nas u finale - ispričao je Zlatan Saračević.

On ga je, kad je sa 17 godina iz Slovenije došao u Borac, prozvao Žoga.

- Imam bedž s njegovim likom u autu, mislim da ga neću ni micati. Bio mi je poput brata, puno toga prošli smo zajedno, a o njemu kao igraču nema smisla ni govoriti. Nije volio trenirati, ali njemu trening nije ni trebao. Znao je sve o rukometu. Danas takvih igrača više nema, bio je neponovljiv. Dok smo igrali zajedno, on je mislio, a ja šutirao - rekao je Saračević.