Policajaca je u središtu Zagreba bilo na svakom koraku. Doslovno. I u sunčano subotnje jutro, dok su mladići postavljali ograde i pozornicu za Zagrebački maraton, od Manduševca do spomenika banu Jelačiću, a zvukovi gajdi još nisu dopirali. Bilo je rano.
Škotski navijači počeli su, vjerovali ili ne, u Zagreb pristizati još prije desetak dana!
Neki su došli na utakmicu Dinama i Monaca i ostali do okršaja reprezentacija, nekoliko stotina hodalo je u kiltovima središtem grada tijekom srijede i četvrtka, a u petak je njih više od tisuću već došlo u našu metropolu. Najmiroljubiviji navijači, kako ih vole zvati, i ovaj su put donijeli dašak pravog nogometnog prijateljstva, onog koje nam toliko fali kad gledamo mučne scene huliganskog orgijanja na stadionima.
- Hrvatska će pobijediti, a mi smo se došli zabaviti! Zašto lagati, imate bolju momčad, bolje igrače..., a mi bolje navijače - pričao nam je veselo Craig.
Volimo upoznati lokalno stanovništvo, kulturu, običaje, hranu..., nabrajali su. Iako su neki od njih već treći put u 24 godine u Zagrebu. I u kvalifikacijama 2000. i 2013. došlo ih je nekoliko tisuća i nikakvih, ni najmanjih problema nije bilo.
- Zabavljamo se, bučni smo, ali nikad ne radimo probleme. Volimo druge navijače, posebno hrvatske - rekao je pjevač i tekstopisac Ted Christopher, koji već 20 godina putuje s Tartan Armyjem, navijačkom skupinom škotske reprezentacije, koja to ime nosi od 1997., a od 2013. ima i podružnicu u Hrvatskoj.
I ne samo da ne rade probleme, nego i humanitarno djeluju. Ove godine donirali su udruzi Krijesnice, koja pomaže djeci oboljeloj od malignih bolesti, te su kupili vozilo za prijevoz invalida u Požegi.
- Kliknuli smo si jer oboje volimo nogomet, nedavno smo se vjenčali i ovo nam je drugi medeni mjesec - radosno su govorili Mary i Robert, par koji je debelo zagazio u 60. godine života, pa nazdravili pivom u središtu Zagreba.
Da, svi su bili u kiltovima, ali dobar dio njih i u dresovima pola škotskim, pola hrvatskim. Jedino na južnu tribinu maksimirskog stadiona nisu smjeli unositi jedan detalj s tradicionalne nošnje - džepni nožić, koji stoji u čarapi. Nema veze, nisu radili problem zbog toga, shvatili su. Njima je ionako važno samo dobro se zabaviti. A u Zagrebu su to uspjeli. Treći put u 24 godine.