Slaven Žužul je krasna osoba, no okružen je ljudima koji hvale sve njegove poteze zato jer je bogat. Ne usude se kritizirati ga, i zato je stanje u klubu loše. Svi to znaju i šute, ali ja neću šutjeti, kazao je suspendirani nogometaš Splita Henri Belle, koji je na izlaznim vratima kluba.

Belle je suspendiran nakon isključenja protiv Dinama, trenirao je odvojeno od momčadi, no odlučio je prekinuti višemjesečnu agoniju.

- Suspenzija je kap koja je prelila čašu. Nisam više sretan u Splitu, očito je da me klub ne želi pa bih najradije otišao - kaže Belle i dodaje:

- I drugi su isključivani pa ih nitko nije suspendirao. Očito je nekome u klubu cilj da za sve loše krivca nađe u meni. Ako sam ja problem, onda problema nema, bit će im bolje bez mene. Samo, nogomet je kolektivni sport, ne pojedinačni.

Tražio je Belle razgovor s predsjednikom Slavenom Žužulom, no on ga je izbjegao.

- Nije me želio primiti, a kad sam mu pokucao na vrata kancelarije, on je izašao i poručio mi da me ne želi vidjeti. Dok me ne primi, neću trenirati. Ako želi raskinuti ugovor, mora povući prvi potez.

Trenirali smo kao veterani, tako sada i igramo

Belle je odlučio otvoreno reći što ga muči.

- Lani smo Rebić, Erceg i ja bili, uz Dinamov, najubojitiji napad u ligi. Danas nas nema nigdje, a doveli su kvalitetna pojačanja Rocu i Bilića. Zašto? Zato što smo kod Mršića loše trenirali, svi smo poput iscijeđenih naranči. Svi smo nezadovoljni, ali nitko ne želi govoriti javno, svi se boje kazne. Trenirali smo kao veterani, zato sada izgledamo kao veterani.

Protiv današnjeg trenera Matića nema ništa, a najviše cijeni Vulića i - Pamića!?

- Svima je to čudno, no s Pamićem sam imao privatnih problema, ali to ne znači i da je loš trener. On i Vulić su iz mene znali izvući ono najbolje. Mršić nije.

Nitko od nas nije u formi

Dio krivice preuzeo je i na sebe.

- Lani sam bio u top formi, imao sam poziv izbornika Kameruna, brojne ponude iz Europe... A gdje sam danas? Jesam li zaboravio igrati nogomet? Mislim da nisam. Bi li predsjednik Žužul danas sjeo u svoj auto i došao po mene u Pulu? Sigurno ne bi. I nisam jedini. U kakvoj su formi Bilić, Vitajić, Roce, Erceg...? Nitko od nas ne igra ni blizu kao lani i to svi znaju, i svi šute. Ali ja više neću šutjeti. Isus se žrtvovao za kršćane, a ja ću se žrtvovati za suigrače i reći glasno ono što svi misle. Neću biti Jozina ovca, da me on veže gdje želi.

Jozo je - Jozo Žužul, brat predsjednika Slavena.

- Rekao je tajniku Sučiću kako je ljudima 'moje vrste' mjesto na vrhu Marjana. Kad sam pitao što se to nalazi na vrhu Marjana, kazali su mi - zoološki vrt!? Žalio sam se Slavenu, no rekao mi je da to riješim s Jozom. Ali kako da riješim s njim, kad on ne govori niti jedan jezik osim hrvatskoga!? Poručio mi je preko menadžera da mu se ne javljam na cesti, a pred suigračima mi je prijetio kako će me poslati kući. Od tada me suigrači zezaju: 'Ili igraj, ili ću te poslati kući u Kamerun''.

Višnja Žužul i Tončica Bilić su mi uvijek pomagale

Nekih lica će se ipak rado sjećati.

- Osim suigrača, cijenim i gospođu Višnju Žužul, Slavenovu suprugu, koja mi je pružila pažnju kakvu nisam osjetio nikad u životu. Ona je krasna, baš kao i moja 'bijela sestra', tajnica Tončica Bilić, koja je uvijek tu kad mi treba pomoć. Mnogi misle da smo u vezi jer smo bliski, ne shvaćaju kako žena i muškarac mogu biti i prijatelji. S njom uvijek mogu popričati, ona me uvijek razumije, baš kao i maser Dule.

Splićani ga vole

Van kluba nije nikad imao problema.

- Splićani su krasni ljudi, srdačni, ljubazni... Koliko sam samo dobio poruka s brojevima telefona, pogotovo od djevojaka koje su željele da ih nazovem. Ali ja nisam taj tip, uglavnom sam kući, odmaram. Moj problem je što sam drugačijeg mentaliteta, ne izlazim na kave sa suigračima, pa ispada da sam asocijalan. A to nije istina, sa svima sam u korektnim odnosima.

Unatoč svemu ne žali što je došao u Split.

- Bilo je i ružnih i lijepih trenutaka. Žao mi je što je sve ovako završilo, ali ja za to nisam kriv. Vjerujem da ovaj klub ima lijepu budućnost, samo se neke stvari i neki ljudi moraju promijeniti.

Splitom kruži glasina kako je Henry bio u vezi s fatalnom bankaricom Jasminom Bilonić, koja ga je navodno prevarila za 50.000 eura. On ne taji kako je poznaje, no ništa više od toga.

- Prišla je u restoranu i pozdravila mene i mog prijatelja Frankya. Upoznali smo se, njih dvoje su razmijenili e-mail adrese i telefonske brojeve, a kako Franky govori samo francuski, ja sam im prevodio razgovore. Par puta smo se vidjeli i čuli i to je sve. Nismo bili u vezi i nije me prevarila za 50.000 eura. Uostalom, otkud meni uopće toliki novac?

Iz Splita će u Pariz pa u Kamerun

- Čim riješim situaciju u klubu odlazim u Pariz gdje mi živi djevojka, a nakon toga u Kamerun, da vidim obitelj. Hvala Bogu nisam gladan, nije ni moja obitelj, drugo mi ne treba. Mogu ja i prestati igrati nogomet, imat ću što raditi u životu.

Slab je na odjeću, satove...

- Moja jedina slabost je lijepa odjeća. Imam 500 pari cipela, 30 satova, ni sam ne znam koliko košulja, odijela.

U svojoj posljednjoj utakmici za Split dobio je crveni karton. 

- Pivarić mi je laktom raskrvario usnu. Pomoćni sudac me pitao trebam li pomoć, a ja sam mu kazao zašto mi nudi pomoć kad nije ni prekršaj pokazao. Rekao sam mu da je slijep. Za to sam dobio prvi, a kad sam Bebeku rekao da sam samo odgovarao na pitanja njegova pomoćnika, dao mi je i drugi žuti karton.