ajbolji hrvatski igrač boccije Davor Komar plasirao se u polufinale kategorije BC4 na Paraolimpijskim igrama u Parizu osiguravši borbu za jedno od odličja.
Komar je u četvrtfinalnom ogledu pobijedio Tajlanđanina Pornchoka Larpyena sa 7-2 ostvarivši i četvrtu pobjedu na turniru nakon što je prve tri ostvario u skupini.
Komar, koji je aktualni europski prvak, je u prvom kolu pobijedio Slovaka Martina Streharsykog sa 10-1, potom i Španjolca Vasilea Agachea sa čak 18-0, da bi nastup u skupini zaključio slavljem protiv Kolumbijca Edilsona Chica Chicu u "tie-breaku".
Larpyen je do sada osvojio tri paraolimpijske medalje - srebro u Tokiju, te dvije bronce u Rio de Janeiru. Međutim, protiv Komara nije imao izgleda
- Sretan sam i ponosan. Već sam godinama među prvih 10 u svijetu i mislim da je bilo vrijeme za ovako nešto - kazao je.
- Ispred mene su još dvije prilike, ne mislim ih propustiti. Zaslužujem medalju, puno je tu muke, rada i truda - dodao je.
Protivnik na putu do finala bit će mu Britanac Stephen McGuire.
- Vrlo se dobro poznajemo, bit će zanimljivo. Sretan sam, veseo i zadovoljan - kazao je 53-godišnji Puležanin.
Komar je na posljednjim POI u Tokiju bio prvi hrvatski predstavnik u ovom sportu ispavši u natjecanju po skupinama.
- Teško je usporediti Tokio i Pariz. Bile su to moje prve paraolimpijske igre, sve je bilo zatvoreno. Ona tišina u praznim dvoranama, te maske, stalna testiranje. Ne može se usporediti s ovom dvoranom i predivnom publikom - poručio je na kraju Komar.
Nažalost, Dora Bašić u kategoriji BC1 nije se uspjela plasirati u polufinale nakon što je izgubila od Japanke Hiromi Endo sa 0-7.
- Nisam zadovoljna, mogla sam puno bolje i više - kazala je razočarana 39-godišnja Brođanka koja je na lani u Rio de Janeiru osvojila srebro na Svjetskom prvenstvu.
Za nju su ovo bile prve paraolimpijske igre.
- Atmosfera je bila sjajna, drugačija od ostalih natjecanja, ali ostaje mi gorak okus nakon poraz. Treba proći neko vrijeme da sve ovo prođe - dodala je.
Boccia je paraolimpijski sport, koji je osmišljen početkom 80-ih kao sport kojim se mogu baviti isključivo osobe s najtežim lokomotornim oštećenjima, koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima.
Na početku je to bio sport isključivo za osobe s cerebralnom paralizom, no od početka ovog stoljeća otvoren je i za ostale vrste invaliditeta.
Po pravilima slična je boćanju, igra se na ravnom terenu (najčešće na parketu ili tarafleksu) veličine 12,5×6 metara, a u igri se upotrebljavaju kožne loptice punjene plastičnim granulama, opsega između 262 i 278 milimetara i težine između 263 i 287 grama.
Jedan je od rijetkih paraolimpijskih sportova (i parasportova općenito) koji je ciljano osmišljen za osobe s invaliditetom.