Mjesto radnje: Portugal
Godina: 2004.
Događaj: Europsko prvenstvo u nogometu
Favoriti? Standardni: Francuska, Italija, Nizozemska, Portugal, Engleska, Španjolska...
Konačni pobjednik - niti jedan od navedenih
Na Euru 04' u Portugalu sudjelovala je i Hrvatska, po mnogima jedna od najslabijih naših reprezentacija od samostalnosti.
Smještena u 'skupinu smrti' s aktualnim prvakom Europe Francuskom, Švicarskom i Engleskom reprezentacija Otta Barića završila je na trećem mjestu te tako okončala natjecanje odmah poslije razigravanja po skupinama. Ipak, današnja je tematika posvećena 'ludoj' sportskoj naciji, Grčkoj.
Prije 11 godina na današnji dan njihova je košarkaška reprezentacija pokorila Europu u Srbiji i Crnoj Gori, a godinu ranije došlo je do jedne od najvećih nogometnih senzacija svih vremena u režiji iste nacije. Sirtaki se ponosno orio Europom oslikavajući istinski sportski podvig ponosnih Grka.
Ukoliko planirate odvojiti vrijeme za čitanje ovog teksta do kraja, svakako preporučujemo ove vesele tonove u pozadini:
Sirtaki je popularni grčki ples kojeg je osmislio Giorgos Provias 1964. godine za film Grk Zorba (prema romanu Nikosa Kazancakisa). Muziku je stvorio Mikis Teodorakis.
Također, Sirtaki je izmišljeni ples, koji se, za razliku od većine grčkih narodnih plesova, ne pleše u otvorenom krugu, već u redu, pri čemu plesači ruke drže na ramenima svojih suplesača. Brzo je postao slavan čime je postao pojam grčkog plesa u svijetu.
Prvo sportsko čudo u Portugalu 2004.
Na dan 12. lipnja 2004. u Portu je počelo 12. EP utakmicom između domaćina Portugala te u najavi autsajdera, Grčke. Favorizirani domaćini na raspolaganju su imali okosnicu prvaka Europe iz netom završene sezone, Porta, predvođeni prekaljenim asovima poput Couta, Figa, Rui Coste, Paulete te velike zvijezde u nastajanju, Cristiana Ronalda.
Pod vodstvom Brazilca Luiza Felipea Scolarija koji je dva ljeta ranije kao izbornik Brazila pokorio svijet u Japanu i Južnoj Koreji, isticali su kandidaturu za zlato na svom tlu.
Grci su im stoga bili idealan protivnik na otvaranju. Pred oko 48 tisuća gledatelja u sedmoj minuti poveli su autsajderi.
Rezerva Intera Giorgios Karagounis neobranjivo je tukao pored golmana Ricarda, da bi u 51. Grčka otišla na 0-2 golom Angelosa Basinasa iz penala. Poraz Portugala ublažio je Cristiano Ronaldo u 93. minuti, a sama ova utakmica etiketirala se kao 'zagrijavanje' za favorita jer imalo se još puno za igrati.
Grke je na Pirinejima spasio - Portugalac
U drugom kolu Portugalci su uspjeli 'stati na noge' pobjedom protiv Rusa 2-0, dok se od Grčke (ponovo) očekivao poraz protiv Španjolske.
Poslije pola sata igre u Portu 'furija' je vodila golom Fernanda Morientesa, no Grci se nisu predavali za što je nagrada stigla u 66. minuti golom Angelosa Charisteasa. Završilo je 1-1 pa je zadnje kolo moralo odlučiti tko će dalje iz skupine A.
Derbi kola sučelio je susjede Portugalce i Španjolce u Lisabonu. Bolji su bili domaćini golom Nuna Gomesa iz 57. minute što je jasno značilo eliminaciju Raula, Puyola, Casillasa i društva. U drugoj utakmici skupine Rusi su poslije 17 minuta vodili 2-0 protiv Grčke golovima Kiričenka i Buljikina, tek je u 43. Vryzas vratio nadu golom za 2-1. Tim se rezultatom i završila utakmica.
Ovdje su se Grci provukli jer da nije bilo gola Nuna Gomesa protiv Španjolske, ispali bi iz skupine s četiri osvojena boda. Španjolci bi išli dalje kao drugoplasirani jer bi imali pet na kontu. Ipak, iznenađenje se dogodilo pa se Grčka 'provukla' u četvrtinu finala Eura gdje se križala s pobjednikom naše skupine, Francuskom.
Dan u kojem je nogometna Europa upoznala Grčku
U Lisabonu 25. lipnja 2004. nogometni je puk očekivao prolazak reprezentacije Jacquesa Santinija. Govorimo o momčadi koja je imala u naponu snage ponajbolje svjetske pojedince poput Lilliana Thurama, Zinedinea Zidanea, Claudea Makelelea, Roberta Piresa, Davida Trezegueta i Therryja Henryja.
Pred 46 tisuća gledatelja grčka je defenziva izdržala nalete jednog od najvećih favorita turnira. I ne samo to, uspjeli su zabiti u 64. za rađanje velike senzacije. Junak je bio strijelac Angelos Charisteas, ali važnije od te činjenica je ona da je svijet upoznao nogometnu Grčku. Grčku Otta Rehhagela.
Projektant čuda: Otto Rehhagel
U to doba Nijemac se spremao za proslavu svog 65. rođendana (rođen je 9. kolovoza 1938. u Essenu), a na kormilu Grčke nalazio se od 2001. godine. Rehhagel je jedina osoba koja je, kao igrač i trener, nastupila u više od tisuću bundesligaških utakmica.
Zbog toga ima nadimak "Kind der Bundesliga" ("dijete Bundeslige"). U Bundesligi, drži rekord za najviše pobjeda (387), remija (205) i poraza (228), a njegove momčadi imaju rekord za najviše postignutih pogodaka (1473), kao i primljenih (1142).
Prvo veliko trenersko čudo izveo je 1998. na klupi Kaiserslauterna osvojivši Bundesligu kao povratnik iz 'cvajte'. Njegova supruga Beate pomagala mu je kao skaut tražeći adekvatne igrače za momčadi koje je vodio u svojoj karijeri. Grčki posao u tandemu su odradili iznad svakog očekivanja što se i potvrdilo u polufinalu turnira protiv Češke.
Ponovo je Porto mjesto sreće za Grke i ponovo nisu bili favoriti jer je preko puta stajala Nedvedova Češka, u tom trenutku najpotentnija i najrazigranija reprezentacija na natjecanju prevođena ubojitim Milanom Barošem u napadu.
Grci su regularnih 90 minuta izdržali s nulom fantastičnom obrambenom igrom frustrirajući protivnika.
Potpuni je šok nastao u prvoj minuti prvog produžetka - zabio je stoper Traianos Dellas, najbolji igrač polufinalnog ogleda. Češka, kao i Francuska, nije pronašla načina kako probiti sve barijere fanatičnog protivnika.
Repriza otvaranja u finalu po istom receptu
U drugom je polufinalu Portugal nadjačao moćnu Nizozemsku rezultatom 2-1, pa je finale omogućilo reprizu otvaranja prvenstva, odnosno domaćin je dobio mogućnost revanša za poraz u Portu 12. lipnja.
Mjesto: Estadio da Luz, Lisabon
Gledatelja: 62, 865
Sudac: dr. Markus Merk (Njemačka)
Portugal (4-2-3-1): Ricardo; Miguel, Andrade, R. Carvalho, Nuno Valente; Maniche, Costinha; C. Ronaldo, Deco, Figo; Pauleta
Grčka (4-3-3): Nikopolidis; Seitaridis, Kapsis, Dellas, Fyssas; Katsouranis, Zagorakis, Basinas; Charisteas, Vryzas; Giannakopoulous
Domaći su krenuli goropadno, aktivno igrajući iz svih smjerova. Prijetili su Miguel, Ronaldo, Figo i Pauleta, Nikopolidis je branio čuda, obrana uvijek bila pravovremena u bloku. Sjajno fizički pripremljeni Grci djelovali su kao da ne mogu primiti gol pa sve da se igra i još jedan turnir poslije ovog.
Pokušavali su iz kontre zapapriti domaćinu, a upravo iz jedne takve nastao je korner s desne strane kojeg je izveo veznjak Angelos Basinas. Centrirao je na peterac gdje je smušenost domaćeg golmana Ricarda i njegovih kolega braniča iskoristio Angelos Charisteas u 57. minuti. Ponovo iz kornera, baš kao i protiv Češke gdje je Dellas pogodio za finale.
Jedna od najvećih nogometnih senzacija u povijesti promovirala je Grke u vladare Europe. Grke, koji su prije Eura 04' samo jednom izašli na euro pozornicu 1980. u Italiji gdje su u tri utakmice upisali tek remi uz dva poraza. Da stvar bude još jača, portugalski Euro im je bio treći odlazak na veliko natjecanje u povijesti. Tko bi rekao...
Na Mundijalu 1994. u SAD-u bili su jedna od najgorih reprezentacija završivši natjecanje s tri poraza i gol razlikom 0-10!
No, deset godina kasnije napravili su nešto čarobno. Zlatna medalja uz dva rušenja domaćina, na otvaranju i zatvaranju Europskog prvenstva unikatno je sportsko čudo koje je tek 'iskopirao' Leicester minulog proljeća u engleskom Premiershipu.
Drugo sportsko čudo u Srbiji i Crnoj Gori
Mjesto radnje: Srbija i Crna Gora
Godina: 2005.
Događaj: Europsko prvenstvo u košarci
Favoriti? Standardni: Španjolska, Litva, Srbija i Crna Gora, Francuska...
Konačni pobjednik - niti jedan od navedenih
Ovo Europsko prvenstvo Hrvatska pamti po šokantnom ispadanju od Španjolske u četvrtfinalu i to poslije produžetaka rezultatom 101-85. U dramatičnoj završnici naši su košarkaši prosuli dobiveno, a i danas teško probavljivom porazu kumovali su i suci.
Iako tematiku ovog teksta okupira Grčka, nećete nam zamjeriti ukoliko se podsjetimo nekih važnih trenutaka u našoj košarkaškoj povijesti.
Lamonica, prijatelju, tko nas zavadi?!
- Hrvati su sami krivi za poraz, pobjedu su praktički već imali u džepu, međutim ono što su im napravili suci mirno možemo označiti kao pljačku stoljeća - 'vrištali' su strani mediji poslije utakmice u beogradskoj Areni. Talijanski arbitar Luigi Lamonica za Hrvate je postao 'persona non grata'.
Hrvatska je mogla napraviti konačno veliki rezultat jer do te, a i za vrijeme te kobne utakmice protiv Španjolaca sve je 'mirisalo' na medalju. Giriček, Vujčić i Popović odigrali su kvalitetan turnir, no našoj reprezentaciji očito nije bilo suđeno u susjednom dvorištu.
Španjolska je tako otišla u polufinale gdje je i stala. Kobni za njih bili su Nijemci predvođeni nezaustavljivim Dirkom Nowitzkim (27 poena). Rezultatom 74-73 izborili su finale u kojem ih čekala, pogađate, Grčka.
Za razliku od nogometne priče, košarkaška je uvelike različita. Nogometno zlato u Portugalu u ljeto 2004. bilo im je prvo u povijesti, ili ako hoćete još detaljnije, to im je bio tek drugi izlazak na euro smotru na kojem su upisali svoju prvu pobjedu.
Povratak u prošlost: Epski dueli Dražena i Galisa
Grčka je uvijek prisutan faktor u europskoj košarci. Europu su osvojili 1987. na turniru kojeg su sami organizirali, a na kojem je sudjelovalo 12 reprezentacija uključujući i tadašnju Jugoslaviju za koju su nastupali Dražen i Aco Petrović, Vlade Divac, Toni Kukoč, Dino Rađa, Aleksandar Đorđević...
Zajedno sa Španjolcima, Rumunjima, Francuzima i Sovjetskim Savezom Grčka i Jugoslavija borile su se za prolazak u četvrtfinale u strašnoj 'skupini smrti'.
Na krilima Marčiulionisa i Valtersa Sovjeti su izdominirali konkurenciju upisavši pet pobjeda, a omjer od tri pobjede i dva poraza imali su Jugoslavija, Španjolska i Grčka raspoređene od drugog do četvrtog mjesta.
Grke je predvodio veliki Nikos Galis koji niti u jednoj utakmici na turniru nije zabio manje od 30 koševa!
Rumunjskoj i Jugoslaviji utrpao je 44, u četvrtfinalu Talijanima 38, Jugoslaviji u polufinalu 30, da bi u finalu protiv Sovjetskog Saveza zabio 40 za konačnu pobjedu svoje reprezentacije 103-101 u dramatičnom finalu u atenskoj dvorani Mira i prijateljstva pred 17 tisuća prisutnih gledatelja.
Bila je to prva zlatna europska medalja za Grčku u košarci u povijesti, a dvije godine kasnije Jugoslavija im se revanširala u zagrebačkom Domu Sportova. Sjajni Dražen Petrović proglašen je za MVP turnira na kojem je sudjelovalo osam reprezentacija. Ponovo je Nikos Galis rešetao protivnike, no Grci su se morali zadovoljiti srebrom jer zlato je pripalo domaćinu.
Od 1989. godine pa sve do 2005. Grčka nije mogla do finala, iako su 1995. ponovo organizirali Europsko prvenstvo gdje je zlato pripalo Jugoslaviji. Naravno, bez hrvatskih igrača koji su igrali za svoju Hrvatsku koja je zaustavljena u polufinalu protiv Litve.
Košarkašku dekadenciju ugasili sirtakijem
U Francuskoj 1999. Grci su bili 16., dvije godine kasnije u Turskoj deveti, da bi u Švedskoj 2003. zauzeli peto mjesto. Kao takvi, u Srbiji i Crnoj Gori 2005. nisu pripadali užem krugu favorita za medalju.
Grčka se u konkurenciji Francuske, Slovenije i Bosne i Hercegovine probila s drugog mjesta u razigravanje za 1/4 finala gdje su nadigrali Izraelce uz 23 poena Zisisa. Idući protivnik u četvrtfinalu bila im je Kiriljenkova Rusija koju su srušili zahvaljujući sjajnom Papaloukasu (23 poena).
Protiv Rusa im se predviđao kraj, a što tek onda reći za polufinale protiv Francuske koju su dobili u grupi 64-50. Iste Francuske koja je u ranijoj fazi izbacila Litvu rezultatom 63-47.
Da su mentalne gromade, izabranici Panagiotisa Giannakisa su dokazali u Beogradu pobjedom 67-77. Parker i Diaw vukli su poraženu stranu, dok je Grčka velikim timskim radom i koncentracijom (baš kao i njihovi sunarodnjaci u nogometu godinu dana ranije) uz Papadopoulosovih 15 poena izborila finale protiv Njemačke.
Mjesto: Beogradska arena
Gledatelja: 20 tisuća
Suci: Lamonica (Italija), Muhvić (Hrvatska), Chavez (Argentina)
Grčka: Papaloukas (22), Spanoulis (1), Zisis (13), Chatzivrettas (8), Ntikoudis (8), Tsartsaris (9), Diamantidis (2), Kakiouzis (11), Bourousis (4)
Njemačka: Demirel (3), Garret (2), Greene (2), Pesic (2), Wucherer (6), Roller (4), Nikagbatse (2), Schultze (5), Femerling (11), Nowitzki (23), Maras (2)
U finalu protiv Nijemaca odigrali su kao pravi šampioni, rutinski i smireno. Pobjeda niti u jednom trenutku nije dolazila u pitanje. Na poluvrijeme odlaze uz prednost od sedam razlike koju u trećoj četvrtini povećavaju na +16 da bi utakmica na kraju završila 78-62 za Grčku. Theodoros Papaloukas utrpao je Nijemcima 22, Dirk Nowitzki Grcima 23 poena.
Jedino je SSSR napravio isto što i Grčka
Sve je završeno sirtakijem u izvedbi 'crvenih lisica' (ukrajinskih plesačica) i delirijem više od deset tisuća Grka u dvorani. Iz dvorane su Grci slavlje prenijeli na beogradske ulice, ali i na ulice svih gradova u Grčkoj, zemlji koja je istodobno europski prvak i u nogometu i u košarci, što je do 2005. uspjelo samo SSSR-u 1960. i 1961. godine.