Valent i Martin Sinković ponovo su u punom pogonu, hrvatski olimpijci svakodnevno treniraju na zagrebačkom Jarunu. Olimpijske igre u Tokiju odgođene su za 2021. godinu, pa se Sinkovići sada spremaju za Europsko prvenstvo koje je u listopadu na rasporedu u poljskom Poznanu. Proteklih tjedana Valent (31) i Martin (30) morali su trenirati kod kuće, no sada kao profesionalni sportaši opet mogu veslati u čamcu.
- Psihički nam je puno lakše, nas dvojica baš volimo trenirati, pogotovo u prirodi, zato smo i izabrali veslanje. I s te nam je strane sada puno lakše, nego dok smo bili zatvoreni. Da, bilo je teških trenutaka, kada su nam otkazali Olimpijske igre i kad je pomaknuta cijela sezona. Nije jednostavno biti fokusiran i maksimalno trenirati, a ne znate niti za što se pripremate. Sada je sve puno lakše, opet smo na Jarunu, a pred nama je Europsko prvenstvo u listopadu. Vidjet ćemo, barem bi trebalo biti - kaže stariji brat Valent.
Što ste radili u vrijeme karantene, na koji način trenirali?
- Imamo doma ergometre, pa i bicikle, puno smo trenirali, kao i da smo vani, ali to nije isto. Vi puno toga možete napraviti ergometrom, pojačati kondiciju, ali ne možete dobiti onaj pravi osjećaj u čamcu. To je potpuno drugačije, u čamcu su puno jače sile. Karantena? Ma ja prvih tjedan-dva nisam imao nikakvih problema, pa i vrijeme je bilo loše. Ali kasnije... Uh, nije mi bilo svejedno, vani sunce, a ja sjedim doma - kaže Martin.
OK, koliko jednogodišnja odgoda Olimpijskih igara mijenja planove braće Sinković u novom pohodu na olimpijsko zlato?
- Dosta sam razmišljao o tome, mi smo sportaši srednjih godina i nama je svejedno. Jedan godina više ili manje, u toj nam priči ne igra nikakvu ulogu, bit ćemo spremni i za OI 2021. godine. Vjerujem da je onim starijim veslačima teže, pogotovo onima koji su mislili nakon Tokija završiti karijeru, pa su već i pronašli neke nove poslove. Pred njima je sada velika, ali i teška odluka. Doći će i neki mlađi veslači koji će sazrijeti u tih godinu dana, pa osigurati plasman na Olimpijske igre, a tko zna, možda i ući u borbu za medalje. Tako da zbog ove odgode ima sretnih i manje sretnih veslača, a nama je baš svejedno - priča Valent.
Cijeli život ste posvetili veslanju, iza vas su medalje s Olimpijskih igara 2012. (srebro) i 2016. (zlato), koliko je još motiva u vama? Koliko ćete se još moći natjerati buditi svako jutro i žestoko trenirati?
- Uh, teško pitanje. Ne znam, za sada nam motiva ne nedostaje, mi volimo trenirati. Poslije svakog Svjetskog prvenstva imamo odmor od tri tjedna, a ja se već nakon prvog jedva čekam vratiti u čamac. Volim to što radim. OK, nije da baš svaki dan jedva čekam doći na trening, bude i dana kada nam se ne da ujutro probuditi i trenirati, ali motiva nam ne nedostaje. Naši planovi? Samo da bude zdravlja, a onda možda potegnemo do Pariza (OI 2024.), pa čak i Los Angelesa (OI 2028.) - poručuje Martin.
Razmišljate li o danima poslije veslačke karijere? Čime bi se voljeli baviti?
- Da, znam se uhvatiti u nekim razmišljanjima čime bi se volio baviti, treba misliti već i o tome, ali nisam još ništa odlučio. Siguran sam da ću ostati u sportu, a sada me privlači biti veslački trener. Ipak, još ne razmišljamo o kraju karijere, pa ni naše odluke nisu toliko čvrste. Više razmišljamo o sljedećim treninzima i nadolazećim natjecanjima, za druge stvari ima vremena - kaže Valent.
Vrhunski uspjesi braće Sinković privukli su brojnu djecu veslanju, a pitaju li mlađe generacije i za poneki savjet?
- Haha, nekada pitaju, ali mi se čini kako nam se ipak malo boje pristupiti. I to mi je baš žao, mi se trudimo prema svima biti otvoreni. Tko god nas pita neki savjet, mi smo im na raspolaganju, svima ćemo pomoći koliko možemo. Otvoreni smo za takve stvari. Svjesni smo činjenice kako smo uzori mlađima, pa se trudimo biti i što bolji uzori. I želimo da ljudi na nas jednog dana gledaju kao na pozitivne likove. Nitko sretniji od nas ako roditelji svojoj djeci kažu 'probajte biti kao Sinkovići', zbog takvih se stvari trudimo biti što bolji - rekao je Martin.
Iza vas su brojne medalje s europskih i svjetskih prvenstava, ali i olimpijske medalje iz Londona i Rio de Janeira. Trećom medaljom s Olimpijskih igara upisali bi se u sportsku povijesti, postali i jedni od najuspješnijih olimpijaca u povijesti Hrvatske...
- Znamo, to nam je u glavi. Ma nas prije svega vodi ljubav prema sportu, ali se trudimo maksimalno, pa je lijepo i vidjeti kako to ima učinka. Stvarno se ne možemo požaliti na naše dosadašnje karijere. Sada smo ipak fokusirani na našu novu disciplinu 'dvojcu bez', želimo i tu osvojiti zlato. E, to bi bilo nešto posebno. Vjerujem da ćemo to uspjeti, pred nama su Tokio, Pariz, pa i Los Angeles - kaže Valent.
Vi ste u Riju zlatnu medalju osvojili u 'dvojcu na pariće', sada zlato napadate u 'dvojcu bez kormilara'. Je li to ikome u povijesti pošlo za rukama?
- Ne, to još nitko nikada nije napravio u povijesti. Evo, mi smo bili prvi koji smo osvajali svjetska zlata u te dvije discipline, sada želimo to ponoviti i na Olimpijskim igrama. To nam je velik izazov, na dobrom smo putu i marljivo radimo za njega, pa vjerujem da ćemo ga i ostvariti - priča Martin.
A čime bi se Valent i Martin bavili da nisu u veslanju?
- Haha, to je dobro pitanje. Ja bi sigurno bio u nekom sportu, volim sportove s loptom, tenis i nogomet. Ne znam bi li i negdje drugdje bio uspješan, tko zna kakve bi mi bile predispozicije za te druge sportove. Ali u svakom slučaju, zaljubio bi se u sport koji bi počeo trenirati. Mi smo kao klinci trenirali gimnastiku pola godina, pa je brat prešao na vaterpolo, a ja sam šest godina trenirao nogomet - poručuje Valent Sinković, dok Martin nastavlja:
- Teško je reći, ja vjerojatno ne bi bio u nekom loptačkom sportu, nisam od toga. Ali, sigurno bi bio sportaš, volim trenirati. Nisam previše razmišljao čime bi se bavio da nisam veslač, uživam živjeti ovako i ništa ne bih mijenjao.