Toni Kanaet (22) student je treće godine na splitskom KIF-u, europski prvak je u taekwondou, a san mu je jednog dana nastupiti na sinjskoj alci. A sve je počelo zbog - filmova.

- Obožavao sam filmove o borilačkim sportovima, pogotovo Van Dammeove, no na treninge sam krenuo tek nakon što su nam u školu došli treneri, demonstrirali nam taekwondo, i pozvali nas da se upišemo u klub. Krenulo nas je puno, no na koncu sam ostao jedino ja - kaže Toni.

Nije ni čudo da je djevojku Mateu Jelić pronašao u klubu.

- Koliko vremena provodimo skupa na treninzima, stvarno nije čudno. A i lakše je kad smo oboje iz istoga sporta, ne samo što smo podrška jedno drugome, nego što razumijemo i obaveze. No na treninzima se ne poznajemo, nema popusta ni za koga, pa tako ni za nju.

Malo je poznato da u Marjanu cure spariraju s momcima, kako bi brže napredovale.

- Nama muškima nedostaje kvalitetnih sparing partnera pa moramo u Iran, Rusiju..., a cure spariraju s nama. I nije im lako, vjerujte, nema popusta ni milosti, jer ih neće imati ni kod protivnica - kaže Toni.

Cilj su mu Olimpijske igre u Tokyju, a za to se priprema, rekli bismo, kao američki marinac.

- Treniram tri puta na dan, u 8:00 trčanje te u 13:00 i 18:00 taekwondo, i to pet dana u tjednu, subota i nedjelja su slobodni. Slobodnog vremena praktički nemam. Kad stignem volim prošetati, pogotovo u inozemstvu. To je jedna od prednosti bavljenja sportom, što puno putujemo. Volim otići i u kino, pogledati utakmicu Hajduka ili Barcelone, a skoknem i do bake i djeda u Sinj.

Dječak iz grada alkara europski prvak u taekwondou, a jednoga dana i alkar kopljanik. E to bi bila priča...

- Kao mali jahao sam konje i obožavao Alku, sanjao sam da ću jednoga dana biti alkar kopljanik, ali eto, život me odveo u drugom smjeru. No tko zna, nikad nije kasno, možda se nakon karijere i ja priključim alkarima. Ako ne kao kopljanik, onda barem kao alkarski momak. Obožavam alku, tu tradiciju i simboliku, i kad god sam u mogućnosti, gledam je uživo - otkriva Kanaet.

S djevojkom Mateom bio je na natjecanju u Parizu u studenom 2015.

-I to na dan terorističkog napada. Bili smo u hotelu udaljenom nekakvih 3-4 km, već smo spavali i nismo znali što se događa. Mama je poslala poruku da vidi je li sve u redu, tek sam onda na internetu vidio što je bilo - zaključio je Kanet.

Kakva priča, kakvo europsko prvenstvo. Hrvatska se iz Kazanja vratila s rekordnih osam medalja. Nakon Nataše Vezmar, sestara Zaninović, Martine Zubčić, Filipa Grgića stižu novi klinci. Nema straha....