Imamo pola sata za razgovor i snimanje, žurim dalje, posao ne može čekati, upozorio nas je Predrag Šarić čim je izašao iz kamiona.
Iako bi na njegovu mjestu mnogi “digli sve četiri u zrak” i oslonili se na sinovu zaradu, otac Darija Šarića i dalje svakodnevno radi po 12, pa i po 14 sati.
Dario Šarić Amerikance je osvojio radnim navikama i požrtvovnošću, a te je osobine stekao u najranijoj mladosti, u obiteljskom domu. Bio je hiperaktivno dijete, koje po cijeli dan nije imalo mira, pa su ga roditelji upisali na košarku.
Pogledajte video
- Vidio je Dario od malih nogu kako se njegova majka i ja mučimo, kako naporno radimo da njemu i sestri omogućimo bolji život - pojasnio je Predrag Šarić, koji je nakon uspješne košarkaške karijere krenuo u turizam, napravio apartmane na šibenskoj Jadriji, a nakon toga osnovao i autoprijevozničku tvrtku ŠI-ŠI s desetak kamiona, koja danas ima ugovore za transport s najvećim hrvatskim trgovačkim lancima.
- Nema ništa bez rada, ako djeca ne vide da im roditelji pošteno rade i zarađuju, kako će oni sutra postati ljudi i odgajati svoju djecu? - kaže Šarić stariji.
Žao mu je što ove sezone neće uspjeti otići do Philadelphije i vidjeti sina uživo na NBA parketima.
Utakmica pa u kamion
- Imao sam veliku želju, ali ne mogu stići. Obećao sam mu da ću otići sljedeće godine. Previše je posla, ne mogu se osloniti ni na koga, uvijek treba uskočiti ako negdje zapne. Žao mi je, ali Dario to razumije. Svaki dan smo u kontaktu, supruga je s njim u Philadelphiji, uskoro ide i kći... Bit će vremena za Ameriku - kaže Šarić, koji priznaje i da se malo boji leta zrakoplovom.
Sinove utakmice redovito gleda, a to i nije baš tako jednostavno ako se uzme u obzir naporan radni dan koji ga uvijek čeka.
- Kad su utakmice na zapadnoj obali, odem ranije spavati, a nakon utakmice odmah u kamion... Kad su na istoku, nakon utakmice ipak odspavam par sati. Teško je, naporno je, ali bit će vremena za spavanje u mirovini - smije se ponosni tata Šarić.
'Samo radi, lova će doći'
A vjerojatno ni sam ne vjeruje da će ikad ići u mirovinu. On je jedan od onih tipova koji nikad nemaju mira.
- Ne mogu zamisliti da jedan dan ništa ne radim, da odem u kafić i držim ‘miting’ uz šank cijelo popodne... Nije to za mene - priča Predrag.
U tom duhu odgajao je i svoju djecu.
- Uvijek sam i svom Dariju govorio: ‘Rad, rad i samo rad, novac će već doći kad-tad’. I poslušao me - zadovoljno kaže Šiši stariji, otac Šišija mlađeg...
Odveo nas je Šarić senior i do prostora u kojem drži kamione, kako bi nahranio i pomazio Darijeva ljubimca, kujicu pasmine Jack Russell.
- U Turskoj ju je kupio, štene je još bila. Iz legla je stigla s imenom Aca, tako je zovemo i danas. Dario je obožava, kao i ona njega, ali nije ju mogao odvesti u Ameriku već prve sezone, iako ima sve papire i putovnicu... Pas je to, traži dosta pažnje i brige. Svako jutro dovedem je ovdje da se istrči, navečer je vratim kući, nahranim, okupam... Velika je to obaveza, ali što ću, svima nam se uvukla pod kožu - priznaje Šarić.
Kako NBA sezona više odmiče, i Dario igra sve bolje i bolje. Tati nema druge nego biti sretan.
- Zadovoljan sam, kako igrama, tako i odnosom kluba, koji mu je dao prostor da pokaže što zna. Nadam se da će na kraju uzeti i tu nagradu za najboljeg ‘rookieja’ godine, iako ona i nije toliko važna. Draže bi mi bilo da Sixersi imaju poneku pobjedu više.
Iako su Dariju tek 22, neki ga već uspoređuju s našim najvećim hrvatskim košarkašima.
Moj sin, peta zvijezda
- Ako sve bude po planu, pred Darijem je još puno godina dobre košarke. Znam da me mnogi neće ozbiljno shvatiti jer govorim o svom sinu i sigurno je da sam subjektivan, ali očekujem da jednog dana stane uz bok četvorici velikana, četvorici najboljih hrvatskih košarkaša - Kreši Ćosiću, Toniju Kukoču, Draženu Petroviću i Dinu Rađi. Da postane peta zvijezda.
Dvorana za sve
A da bi to postao, Dario mora nastaviti naporno raditi, pogotovo u ljetnoj pauzi, kad NBA parketi miruju. Dok traje sezona, toliko je utakmica da za treninge praktično i nema vremena, zato se ljeto mora provesti radno. S obzirom na to da u Šibeniku baš i nema odgovorajućih dvorana i termina za treninge, Predrag Šarić već sad traži drugo rješenje.
- U Šibeniku nema dovoljno dvorana, termina nedostaje svim klubovima i sportovima, tako da planiramo sagraditi dvoranu u kojoj bi Dario mogao normalno trenirati. A dok on nije tu, mogli bi je koristiti lokalni klubovi i sportaši - otkriva nam Predrag Šarić na odlasku.
- Zadržali ste me više nego što smo se dogovorili - nasmijao se, sjeo u kamion i krenuo za sljedećim poslom.
Neki bi gradili vile...
Tako je to, neki bi na mjestu obitelji Šarić sagradili golemu vilu s bazenom i uživali u pogledu na more. Njima to ne pada na pamet. Umjesto toga, oni grade dvoranu u kojoj će Dario moći trenirati i napredovati! Zar onda čudi što Amerikanci “malog iz Šibenika” toliko cijene i poštuju?!