Nema više bolova, nema više plača. Naša srca su na mjestu, a dok ga je boljelo, raspadala su se. Sad se napokon možemo boriti. Ništa nam više ne stoji na putu, rekla je Martina Stojanović, Šimunova mama.
Pogledajte video
Nakon teške operacije u bolnici St. Mary u West Palm Beachu na Floridi, na kojoj su malom Šimunu (2) iz Županje u rujnu amputirali nogu, za obitelj Stojanović uslijedilo je teško razdoblje. Dječak je trpio žestok, svakodnevni bol, koji ni najjači analgetici nisu mogli ublažiti. Sad je to iza njega. Napokon se mogu usredotočiti na protezu i pripreme za nju.
Veliko srce pokazao je i GNK Dinamo, koji je u suradnji s 24sata, na veliku aukciju za Šimuna ponudio dresove s derbija protiv Hajduka.
Aukcija počinje danas, a trajat će do 29. studenog, kad će se zaključiti, a mi ćemo objaviti prikupljen iznos za Šimuna Stojanovića.
Na prvom odljevu za njegovu novu nogicu bili su prije četiri tjedna. U Americi, gdje je na liječenju s roditeljima, trenutačno su blagdani, pa Šimun, koji od rođenja boluje od rascjepa kralježnice, sakuplja snagu koja će mu trebati 4. prosinca, kad opet idu na probu proteze - najvjerojatnije posljednju.
- Svaki dan idemo na fizikalne terapije, na kojima se trude Šimunu dobro ojačati mišiće obje noge kako bi mogao suvereno vladati protezom koju će dobiti. Tata nam se vratio u Županju zbog Šimunove braće i posla, pa smo Šimun i ja sad sami u stanu. Dani nam prolaze dosta brzo jer imamo puno obaveza - rekla je Martina.
Kad su mu prvi put stavili protezu na nogu, samo je stajao kao ukopan. Šutio je i bio u šoku. Roditelji tvrde da su se zabrinuli. Hoće li njihov sin ikad prohodati s novom nogom?
- To nam je pitanje odmah prošlo kroz glavu: ‘Kako će hodati ako je toliko iznenađen i nepovjerljiv?’. Međutim, terapeutkinja koja je bila s nama rekla je da je njegova reakcija potpuno normalna. Objasnila je da će Šimun, čim spozna funkciju koju ta proteza ima i shvati koliko mu ona olakšava život i što sve može s njom, bez problema početi hodati - rekla je mališanova majka.
Neprestano se smije, sretna je.
- Prezadovoljna sam kako se sve odigralo. Šimun je takav borac da nas je sve iznenadio. Pogledam ga u oči i znam da je prihvatio sve u vezi s tom nogom koje više nema. Osjećam da ne pati zbog toga.
Bijesno je bacao nogu
Znate u čemu je stvar? Njemu je ta lijeva nogica bila toliko nefunkcionalna i, što je najgore - smetala mu je. Katkad, dok ju je još imao, kad bi zapeo ili kad nije mogao napraviti neki korak, doslovce bi rukama uhvatio tu nogu i bacio je sav bijesan. Bio je frustriran njome. Nakon što su mu je odrezali, kao da osjeća nekakvo olakšanje, a i mi s njim.
Sad se za tu odrezanu nogu zna držati i gledati u nju, ali nikad ne pita za nju. Bolji dani su pred nama. Dobit će novu nogu, ispravnu, lijepu, funkcionalnu... Hodat će, a možda i trenirati, tko zna - uvjerena je majka. Zbog velike vjere u bolje sutra joj je, kaže, lakše preživjeti sve dane u Americi, čak i bez supruga i bez ostalo dvoje djece koju imaju. Oni su s njima u mislima. Spominju ih svaki dan.
- Ma nema tog dana a da Šimun ne uzme moj mobitel jer na zaslonu imam sliku svih nas. Tad počne nabrajati tko je sve na slici i smije se. Onda ih moramo zvati videopozivom. Bude puno smijeha i suza. Ne propuštamo zvati ni djedove i bake, koji žive na selu. Čim nazovemo, moraju izaći u dvorište kako bi Šimun vidio jesu li sve gice, mačke i psi na broju. Obožava životinje. Obavezno pita djeda i baku koliko su jaja snijele koke. Neprestano viče: ‘Tri, tri!’ Ne prihvaća druge brojke, pa pita i sam sebi odgovara - smije se Martina. Veseli dječak u Americi ima i društvo jer Martina s njim ide na druženja za roditelje i djecu iz bolnice u kojoj se mališan liječi, a koje organizira upravo ta bolnica. Tamo su, kaže Martina, upoznali puno ljudi s kojima su se sprijateljili, a najviše joj je drago kad upoznaju nekoga s kime mogu govoriti hrvatski.
Puno dobrih ljudi
- Upoznali smo obitelj iz Srbije i čovjeka iz Sarajeva. Izgrlili smo se i izljubili. Nevjerojatno je kako ti u ovakvim situacijama fale tvoja zemlja i tvoji ljudi i kako je dobro čuti poznati jezik - kaže Martina.
Oduševljena je ogromnim brojem dobrih ljudi iz cijelog svijeta koje je upoznala prolazeći kroz bitku za Šimunovu nogu. Jedan kojeg posebno cijeni dolazi iz Rovinja. Upravo je on dao obitelji Stojanović svoj stan u Americi na korištenje iako tu obitelj uopće nije poznavao. O Šimunu je doznao putem medija.
- On i dalje želi biti anoniman, pa neću previše o njemu pričati. Mogu samo reći da smo ga upoznali i da je predivan čovjek te mu nikad nećemo moći dovoljno zahvaliti - rekla je žena.
Martina i Šimun sad moraju izdržati još desetak dana, a nestrpljivi su oboje. Žele što prije vidjeti protezu, koja će imati i poseban izgled.
- Rekli su nam da kupimo materijal s uzorkom kakav želimo kako bi u njega mogli ‘obući’ protezu. Kupili smo jedan prekrasni na ‘Kralja lavova’ jer ipak - Šimun je naš lavić - rekla je Martina.
Proteza mu je u početku bila prevelika i glomazna, pa su je počeli usavršavati. Kasnije su joj dodali stopalo. Potom su visina i kuk odgovarali, ali čarapa u koju je trebao navući nogu nije odgovarala pa su popravili i nju. Obećali su im da bi 4. prosinca sve napokon trebalo štimati.
- Ako sve bude u redu, Šimun bi tad, kada dobije protezu, trebao krenuti s agresivnijim vježbama za noge te liječnici očekuju da bi četiri tjedna nakon toga mogao napraviti svoje prve samostalne korake s protezom. Sve u svemu, za tri mjeseca bi se mogli vratiti kući, u Županju. Vjerujemo u to - ushićeno će žena.
Tri operacije odjednom
Šimun boluje od spine bifide, rascjepa kralježnice, te je rođen bez 25 kostiju u nogama. U zahvatu koji je trajao čak devet sati u rujnu su mu amputirali lijevu natkoljenicu, koja ranije nije imala funkciju. Rekonstruirali su mu i kuk i desno stopalo. U operaciji je sudjelovalo čak osam vrhunskih liječnika te desetak asistenata i pomoćnog osoblja.
Nitko ga u Europi nije htio operirati, odnosno nitko nije imao pravo rješenje za sve njegove probleme. Jedino se dr. Paley odvažio obaviti operaciju koja je ravna medicinskom čudu. Odlučio je tri operacije, koje su bile nužne na Šimunovu tijelu, odraditi odjednom.
Unikatni dresovi na aukciji, a sav prihod ide za Šimuna
Početna cijena unikatnih dresova, u kojima Dinamo nikad prije nije igrao, a vjerojatno nikad više ni neće, bit će 500 kuna.
Dresovi su napravljeni u spomen na Grad heroj - Vukovar - te na lijevom rukavu imaju logo Vodotornja uz natpis “Vukovar”. Priča o malom Šimunu, dječačiću uz kojeg je bila cijela Hrvatska, stigla je i do dinamovaca. Uoči utakmice protiv Lokomotive obećali su igrati za malog navijača, koji utakmice omiljenoga kluba gleda u najdražem, Dinamovu dresu.
Pravila aukcije za licitiranje dresova pročitajte ovdje, a aukcija traje 7 dana. Počinje danas, 23. 11. u 7 sati, a završava 29. 11. 2019. u 22 sata. 24sata zahvaljuju se portalu aukcije.hr.