Konačno! Punih 18 godina čekanja je prošlo, niz bez polufinala već je postao punoljetan, a onda ga je "ubila" ova otpisana generacija. Hrvatska će se danas boriti za prvu medalju od 1995., ali i za prvi finale EP-a ikad!
Ovaj put Bojana Bogdanovića nije išlo onako kako nas je navikao, čak i razmazio na ovom Eurobasketu, ali zablistao je Kruno Simon s 23 koša protiv Ukrajine.
- Svi smo u euforiji jer smo skinuli to prokletstvo četvrtfinala. Kad zabiješ 23, valjda si junak, iako nisam tako razmišljao - rekao je Simon, čija je trica Hrvatsku odvela na plus 19 na startu drugog poluvremena.
Kroz glave je prošla Turska 2001., upravo toliku prednost tada smo ispustili, ali ovaj put nije bilo šanse. Ukrajinci se nisu približili na manje od devet poena zaostatka.
- Ova priča je toliko lijepa da bi bila šteta da završi. Neka traje još tri dana, pa nek u njoj svi zajedno uživamo - rekao je Jasko.
Pet minuta prije kraja 7000 Hrvata u Stožicama počelo je pjevati "Bježite ljudi, bježite iz grada", a netko je i zapalio baklju. Minutu prije kraja zaorilo se "Večeras je naša fešta". Draper je još za vrijeme utakmice počeo skakutati okrenut prema navijačima, a Bogdanović, izvodeći posljednja slobodna bacanja, nije mogao sakriti smiješak. Nakon posljednje sirene olakšanje i oduševljenje, no Repeša ga je brzo primirio.
- Skupio sam ih kad su se rasuli po centru da im kažem da nije gotovo nego da idemo po finale - rekao je izbornik.
Svi su junaci
Simon je zabio najviše, ali svi su junaci. Draper je briljirao u drugoj četvrtini, kad je Jasmin Repeša totalno izbezumio Ukrajince zonskim presingom u drugoj četvrtini, a Hrvatska je napravila seriju 19-1 i prelomila utakmicu. Ukić je radio što je god trebalo i majstorski vodio momčad, Markota je pogađao i iznutra i izvana, čak je i napadački indisponirani Tomić imao dvije supervažne blokade kad su se Ukrajinci približili, a posebnu je energiju donio Dario Šarić.
- Ajme izludili su me s pitanjima, boli me jezik - požalio se Dario, koji je imao samo godinu dana kad je Hrvatska posljednji put ušla u polufinale.
- Ne mogu govoriti o prošlim četvrtfinalima jer nisam bio tamo. Možda sam ja donio sreću, nešto pozitivno. Nadamo se da nećemo ovdje stati nego produljiti niz za još dvije pobjede, ali ne možemo ništa obećati osim da ćemo se boriti kao i dosad - rekao je Šarić.
Osam pobjeda zaredom
Niz je sad na osam pobjeda, Hrvatska nikad nije imala takav. Ulaskom u finale bi izjednačila rekord europskih prvenstava, pobjedom u njemu bi ga srušila... Daleko smo još od toga, ali smijemo sanjati.
- Napokon ćemo pričati o košarci, a ne frustracijama. Još su nam ostale dvije utakmice i šteta bi bilo tu stati. Fizički jesmo umorni, ali psihički nismo nimalo. Bila je ovo nekako laka utakmica, nismo se emocionalno potrošili i to nam je velik plus za polufinale. Svaka čast na plasmanu na Svjetsko prvenstvo, ali mi idemo do kraja! Ako ponovimo ovakav pristup, imamo šanse protiv svakoga - rekao je Roko Ukić.
Draper: Ale, aleeee, ale aleee!
Za razliku od Ukića, drugi naš playmaker Didi Draper, kao i većina ove momčadi, nije imao traume ispadanja u četvrtfinalima.
- Ništa ja ne znam ni ne želim znati. Ne čitam ni novine ni internet, samo gledam suigrače u oči. Ovo je sjajno, čovječe, zaista je poseban osjećaj predstavljati cijelu zemlju, koja te bodri srcem i dušom. Ne želim da ovo prestane, nego da idemo dalje i dalje i dalje - rekao je Amerikanac, koji je naučio i jednu navijačku pjesmu.
- Ale, aleeee, ale aleee!