Stefan Simić napokon je sanirao ozljedu kuka, dobio je zeleno svjetlo klupskih liječnika i započeo trenirati s ostatkom momčadi. U normalnim okolnostima bila bi to sjajna vijest i za njega, i za trenera Igora Tudora, i za Hajduk kao klub, no kako Tudor praktično ni ne računa na njega, to više nije sjajna vijest, nego problem koji će se prije ili kasnije morati razriješiti. Ako ni zbog čega drugoga, ono zbog činjenice da Simića ugovor veže s Hajdukom još 3.5 godine. Niti je Hajduku u interesu skupo plaćati igrača koji ne igra, niti je Tudoru u interesu trenirati igrača koga ne vidi u svojim kombinacijama, a niti je Simiću u interesu izgubiti polusezonu, posljedično tome i zaboraviti na odlazak s reprezentacijom Češke na Euro ovoga ljeta.
Kao jedna od mogućih opcija raspleta ove neugodne situacije nametao se prekid ugovora i rastanak već ove zime, no s tom opcijom se iz nekog nejasnog razloga zakasnilo, a Simić nije bio spreman prihvatiti opcije odlaska u Ameriku koje su mu se kasnije nudile. Konkretno, ponude Chicago Firea i Sporting Kansas Cityja iz MLS-a u koje ga je Hajduk bio voljan pustiti, no Simić je obje ponude odbio te poručio kako se želi na treninzima izboriti za poziciju i minutažu.
Svakako je pozitivno da mladi igrač ima toliko vjere u sebe, svoju kvalitetu i sposobnosti te da se želi nametnuti novom treneru, no veliko je pitanje koliko će za to imati prilike i prostora. Naime, na njegovoj poziciji Tudoru su trenutno na raspolaganju standardni reprezentativac Albanije Ardian Ismajli, zimus je doveden povremeni reprezentativac BiH Nihad Mujakić, a pred potpisom je i povremeni bugarski reprezentativac Kristian Dimitrov. Kad se tome dodaju i trojica nadarenih domaćih mladića, u koje se i te kako isplati ulagati, a to su Stipe Radić, Mario Vušković i Lumbardh Dellova, teško da će Simić tako lako do prilike, baš kao ni iskusni Stipe Vučur, kome k tome na ljeto još i istječe ugovor s Hajdukom.
Simić je u Hajduk došao ljetos iz Milana, prema dostupnim podatcima za njega je plaćena odšteta od 500.000 eura, a i on sam se odrekao dijela primanja kako bi ispunio dječački san i zaigrao u dresu kluba za koji navija. I bio je jedan od najboljih i najpouzdanijih igrača u Burićevoj momčadi. U paru s Ismajlijem držao je obranu Hajduka koja je nakon Dinamove primila daleko najmanje golova u HNL-u te skupio 18 nastupa gotovo u kompletnoj minutaži. Ono što je najzanimljivije od svega je da je Hajduk upisao sva tri ključna poraza prošle jeseni bez Simića u postavi, ispadanje od Gzire, poraz u Gorici, te debakl 0-4 protiv Rijeke na Poljudu!?
No sve navedeno je prošlost, stvarnost je novi trener koji ima nove zahtjeve i nove ideje, trener koji je gotovo sve uloge već podijelio. Hoće li se ukazati nova prilika, hoće li se Simiću otvoriti prostor, hoće li na koncu svojom kvalitetom i upornošću izboriti poziciju u momčadi, pokazat će vrijeme. No izgledi mu baš i nisu povoljni. Prije svega zbog toga što starta sa sedme ili osme pozicije, a konkurenti su već odmakli...