Jedan prijepodnevni trening od dva do dva i pol sata pa popodne i večer za odmor, regeneraciju i opuštanje. Tako je bilo lani u srpnju u Prelogu tijekom priprema hrvatskih rukometaša za Olimpijske igre u Parizu. Igračima je, očekivano, odgovaralo jer tempo nije bio ubitačan, kakav je uglavnom na pripremama.
To vrijeme na sjeveru Hrvatske, pokazali smo na parketu i rezultatu u Parizu, nismo iskoristili, nismo se uštimali kako smo zamislili i to je bila najveća šteta jer takvu priliku dočekat ćemo, ako dočekamo, opet uoči Los Angelesa. Prelog je, međutim, ostao pripremna baza i za Svjetsko prvenstvo, ali Dagur Sigurdsson odlučio je promijeniti režim. Najvećim dijelom zbog manjka vremena, jer prvu utakmicu, s Bahreinom, igramo za deset dana, uveo je dva treninga na dan, jedan od 10 do 12 sati te drugi od 18 do 19.30.
Primaran je fokus na obrani, za koju i dalje nismo sigurni tko su njeni glavni ljudi u sredini, a kandidata je mnogo. Načinović i Grahovac bili su zadnji tandem, opcije su Srna, Lučin, Mamić, Šušnja...
Za svaku utakmicu Svjetskog prvenstva Sigurdsson može prijaviti 16 igrača, dvojica će ostati na tribinama, a tijekom turnira može napraviti pet zamjena. Recimo da u ovom trenutku ima 11 sigurnih (golmani Kuzmanović, Pešić, krila Mandić, Jelinić, Šoštarić, Glavaš, vanjski Duvnjak, Cindrić, Srna, Martinović te Načinović na crti). Dvojica bi još trebala biti pivoti, a hoće li to biti Šipić isključivo za napad, Grahovac i Šušnja primarno za obranu ili možda dvosmjerno najpotentniji Josip Šimić, debitant, odlučit će izbornik. Uz (zdravog) Srnu, traži se barem još jedan lijevi vanjski između Lučina i Mamića, odnosno desni vanjski. Klarica je bliže nego Maraš, a Sigurdsson će prelomiti treba li mu više treći lijevi bek ili desni.
Kako bi to trebalo izgledati na Svjetskom prvenstvu, testirat ćemo protiv Sjeverne Makedonije u Varaždinu 8. siječnja te dva dana kasnije protiv Slovenije u generalnoj probi u Areni Zagreb, pet dana prije prvenstva.