Rude, mjesto kraj Samobora, naselje koje broji tek 1000 stanovnika, a svih 1000 diše za rukomet i lokalni RK Rudar. U rukometnom svijetu ovih prostora Rudar je institucija, klub kakav bi mnogi puno veći i bogatiji poželjeli imati. Žive gotovo isključivo na igračima odraslima u njihovim mlađim kategorijama i takvi su, sa samo dva igrača izvana, izborili ulazak u elitni rang hrvatskog rukometa - Premijer ligu.

Točnije, Rudar se vraća u Premijer ligu nakon samo godine dana pauze. Prošle su sezone ispali i kad su im mnogi predviđali da će potonuti nakon brodoloma i odlaska nekoliko važnih iskusnih igrača, oni su se okrenuli svojim klincima, osvojili naslov u 1. HRL Sjever i show doveli tamo gdje mu je i mjesto. 

U vremenu kad u najvišem rangu hrvatskog nogometa na jednoj utakmici možete izbrojati navijače gotovo na prste jedne ruke, Rudar na gostovanja prati i stotinu njihovih glasnih fanova. U sportu koji, eto, nije nogomet. A možete si misliti kako je tek onda u njihovoj dvorani. Prošli vikend u Rudama je odigrana i posljednja utakmica sezone, gostovao je Osijek, a navijači su se danima pripremali za spektakl i napravili feštu koju će pamtiti.

Rudar je pobijedio 33-27, a tulum je krenuo već koji sat prije utakmice. Dvorana puna, šalovi i zastave spremne, a grla za glasno navijanje dobro podmazana. Tijekom svih 60 minuta pjesma nije stala, a kad je sve napokon i završilo parket su zasuli tisućama papirića i pokazali koliko ovaj klub i igrači znače za njihovo mjesto.

- To je Rudar, to je srce, to je porijeklo naše, svi živimo za Rudar. I svaki stranac koji dođe igrati za nas daje 100 posto jer kad vidi ovakvu publiku, ni ne može manje - kaže jedan od navijača.

A kad je sve završilo tulum se preselio i izvan dvorane. Baklje, tamburice, trube, bubnjevi... Sve što se našlo pod rukom, samo da se dobro proslavi vrijedan naslov i povratak među velike i bogate, Zagreb, Nexe...

A sličnu priču ispričali su njihovi kolege u Labinu. Ime gotovo isto - Mladi Rudar, princip - sličan, podrška navijača - jednako vatrena. No Mladi Rudar na ulazak u elitni rang hrvatskog rukometa čekao je 18 godina. I dočekao. Strpljivo su radili, gradili i zaslužili ulazak među velike. Slavlje na krcatim tribinama lijepe dvorane u Labinu slično je onom u Rudama i podsjetilo nas zašto volimo sport.

Sad im slijedi ono na što su navikli. 'Lopatu' u ruke i rudarski raditi da bi se zadržali tamo gdje su svojim radom i zaslužili biti...