Ćorluka protiv Portugala neće igrati s vaterpolskom kapicom, ali iz predostrožnosti ćemo mu ostaviti šavove na glavi, otkrili su liječnici iz hrvatskog stožera. Da, malo je tu opreza, ali i malo - praznovjerja. Ćorluka, naime, nije ni želio da mu izvade šavove s kojima mu je tako dobro išlo u prve tri utakmice.

I koliko god neobično zvučalo da netko želi šavove i dok mu ne trebaju, Čarli je samo jedan u nizu sportaša sa gotovo suludim ritualima. Uostalom, i mnogi njegovi suigrači imaju neke svoje načine kako se pripremiti za utakmicu, koji ne zvuči pretjerano konvencionalno.

- Uvijek prvo bandažiram lijevu nogu, uvijek prvo ide lijeva čarapa, pa lijeva kopačka. Kad izađem na travnjak, uvijek je prvi korak desnom nogom, a zatim se prekrižim - kazao je Ivan Rakitić.

Mario Mandžukić, s druge strane, na zapešćima uvijek nosi "boksačke" bandaže. Razlog? Ništa konkretno, jednostavno mu je u prvoj utakmici koju je odigrao s tim modnim dodatkom išlo odlično. I bandaže su ostale na rukama do daljnjeg.

I najbolji svjetski nogometaši robuju svojim ritualima. I Messi i Ronaldo, ako nisu kapetani momčadi, izlaze posljednji na teren, a Portugalac ima i još jednu neobičnu naviku. Naime, za reprezentaciju uvijek igra u - dugim rukavima. Protiv Mađara je u prvom dijelu istrčao s kratkim rukavima, ali nije išlo pa se u poluvremenu presvukao u dres s dugim rukavima. Naravno, zabio je dva gola u drugih 45 minuta...

Maknemo li se od nogometa, priča se ne mijenja bitno. Rituali Gorana Ivaniševića već su stvar sportske mitologije, ali manje je poznato da je za vrijeme njegovih mečeva svoje rituale imao i komentator. Točnije, Mićo Dušanović. Uoči važnih Goranovih servisa zakačio bi se nogom oko stolice na kojoj je sjedio, vjerujući da će tako pomoći svom omiljenom sportašu.

Kapetana košarkaške reprezentacije do polufinala Eurobasketa 2013. pratila je uvijek ista glazba.

- Tijekom cijelog turnira sam uoči utakmice slušao istu pjesmu, 'I can dream' od Skunk Anansiea - otkrio je Roko Ukić i dodao:

- Uvijek se na tim velikim turnirima barem dio momčadi drži nekih svojih rituala, ali to se najčešće mijenja od turnira do turnira. Znali smo imati i neke zajedničke rituale, ali i to je stvar trenutka, uvijek nešto drugo.

Nogometni Euro košarkaši gledaju zajedno, uvijek se okupe i navijaju za kolege, što i nije osobito zahtjevno budući da su trenutačno na pripremama za kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre. Jednako vrijedi i za vaterpoliste, koji su u Crnoj Gori i uredno su svi ispred televizije kad igraju "vatreni".

- Imamo i mi svoje rituale. Uvijek netko zadnji izlazi iz autobusa, netko zadnji uskače u bazen... - kaže reprezentativac Anđelo Šetka, koji pamti i jedan svoj ritual sa SP-a u Barceloni.

- Soba mi je bila na 17. katu hotela i prvi dan sam došao pred lift, kad ono - ne radi. Išao sam pješke, a nakon toga smo pobijedili. Lift su drugi dan popravili, ali ja sam nastavio pješačiti svaki dan do 17. kata. I dobrim dijelom se isplatilo, osvojili smo broncu - ispričao je Šetka.

I u pojedinačnom sportu priča je otprilike ista.

- Svaki vrhunski sportaš ima manje ili veće rituale i praznovjerja. Puno se ulaže, velika su očekivanja, podređujemo tome živote - kaže gimnastičar Robert Seligman i nastavlja:

- Nisam baš kao Goran Ivanišević, koji je igrao u istim čarapama. Uvijek izlazim posljednji iz sobe ili hotela, nakon cimera ili trenera, a kad ulazim u arenu se prekrstim i gledam konja s hvataljkama, vizualiziram vježbu, bez obzira gdje nas vode po dvorani. To mi daje samopouzdanje i mirniji sam, ne obazirem se na publiku.

I Seligman uživa u praćenju nogometnog Eura.

- Volim ih gledati sa što manje ljudi, s kumom, u kućnoj atmosferi. I obavezno uvijek obučemo dresove, nekako sam sigurniji u pobjedu kad je tako - zaključio je naš uspješni gimnastičar.