Iz najegzotičnijih europskih liga rade se transferi u dvoznamenkasto milijunskim iznosima, za Sergea Gnabryja (24) nitko nikad platio više od 8 milijuna, a dečko je uredno utrpao dva komada na Stamford Bridgeu i zapravo već izbacio Kovačićev Chelsea iz Lige prvaka (3-0 za Bayern).
A nije ni trebao biti nogometaš. Kao klinac Gnabry je sanjao o tome da bude bolji od Usaina Bolta, da bude - sprinter. Na prvu, za Gnabry nitko ne bi rekao da je Nijemac, ali jest. Rođeni.
Tata Jean-Hermann kao mladi dečko u Njemačku je došao iz Obale Bjelokosti s dosta kratkim izletom na umu. Gnabry senior htio je naučiti njemački pa se vratiti u Afriku i biti profesor njemačkog jezika. Sve je planove preokrenula ljubav.
Upoznao je gospođu Birgit, a stvari su postale ozbiljne kada su shvatili da će im se roditi mali Serge. Afrika više nije bila opcija Birgit i Jean-Hermann su se vjenčali, a Serge rodio 14. srpnja 1995. u Stuttgartu.
Tata nikad nije bio sportaš.
- Čitao sam negdje da je i on igrao u Africi, ali to nema veze s istinom. Otac je antitalent za nogomet - smijao se Serge u prvim intervjuima kao tinejdžer.
Ne bi Gnabry možda igrao ni u utorak u Londonu da se nije ozlijedio naš Ivan Perišić, ali "vatreni" je u oporavku, a Serge Gnabry u - strašnoj formi.
- Ono po čemu sam se vrlo brzo razlikovao od druge djece i što nije bilo teško uočiti bila je: brzina. Od vrtića nadalje. Najbrži u svakom odjeljenju, u svakom razredu, svakoj školi. Pa mi je dječji san bio postati sprinter. O nogometu ozbiljno nisam ni razmišljao premda sam trenirao u lokalnim klubovima, Weissachu i Ditzingenu, ali više da negdje ispucam energiju, a ne zbog neke velike želje - priča Gnabry.
- VfB ima svoje skautove koji 'češljaju' sve gradske škole pa sam sa 12 godina dobio ponudu da dođem na trening u poznati klub, navratio na nogomet i više me ništa nije zanimalo. Atletika je zaboravljena, a moj je život postao nogomet.
VfB Stuttgart je veliki klub, a londonski Arsenal - još veći.
- Treniraš nogomet u Njemačkoj, nemaš ni 16 godina, a zove te Arsenal... To se ne odbija. Otišao sam u London, naravno. I ostao pet godina, puno naučio, puno s time dobio, ali Engleska mi očigledno nije bila suđena.
'Topnici' su ga selili na posudbe u West Bromwich i nazad (danas ne bi loše došao Biliću u pohodu na Premiership) pa je dečko sa nepunu 21 godinu odlučio da je vrijeme za povratak u domovinu.
- I Manchester United i Arsenal bili su na pripremama u Dubaiju. Sreo sam njega i Bellerina na plaži. Bellerin sav nasmijan, Gnabry snužden sjedi na klupi - pričao je Rio Ferdinand prije koju godinu.
- Mlad dečko, živi život koji njegovi vršnjaci samo sanjaju, a izgleda kao da su mu sve brige svijeta na leđima. Izluđivalo ga je što ne igra, a osjeća da šansu u Arsenalu neće ni dobiti. 'Radit ću još više, bit ću još vrjedniji. Neće mi slomiti volju zato što me cijene'... Samo je to ponavljao i bilo je jasno kako će taj klinac daleko dospjeti - sjeća se Ferdinand.
Gnabry je za pet milijuna eura prodan u Werder, a onda ga je Bayern 2017. iz Bremena doveo za osam milijuna eura. Danas vrijedi najmanje tri-četiri puta toliko, a u Englesku se vratio dvaput pa... Tottenhamu utrpao četiri, a Chelseaju dva komada!
U Londonu mu ostaje još samo dati dva gola 'njegovom' Arsenalu, ali ne može jer... Arsenal teško da će uopće u Europu, a Bayern gazi Ligom prvaka.
- Idol mi je kao klincu bio Mesut Özil, a kao tinejdžer sam dijelio svlačionicu s njim! I bio mi je od velike pomoći. Posebno kad sam mu rekao da mi je dosta klupe, a imam ponudu Werdera. Rekao je 'Slušaj svoj instinkt. A Werder je veliki klub, ne možeš pogriješiti ako odeš tamo'.
Dobio je nagradu Tuttosporta 'Golden boy' za najboljeg mladog igrača planeta, dobio je poziv Joachima Löwa za "elf" i stalni je član njemačke reprezentacije, čeka Euro i igra za Bayern.
Nisu mu bile suđene ni sprinterske staze, ni Arsenal, ali sin Bjelokošćanina i Njemice, kao vjetar brzi Serge Gnabry s 24 godine može reći da je itekako uspio u nogometu. A ono najbolje tek ga čeka.