Dugo smo slavili na terenu i u svlačionici, kasnije smo svi zajedno otišli i na piće, a kad sam došao kući nisam od sreće mogao zaspati - otkrio je sretni strijelac, čiji je eurogol bio konačan udarac Dinamovim ambicijama.
- Još nisam vidio gol ali svi mi kažu da je bio krasan i da moram nabaviti snimku. Presretan sam i poklanjam ga treneru Goranu Vučeviću, koji me doveo u Hajduk i malom, petnaestogodišnjem Torcidašu Lovri, koji je zaželio da ga posjetim u bolnici prije derbija.
Premda još uvijek slavi veliku pobjedu, Senijad je svjestan kako nije sve gotovo.
- I prije sam upozoravao da je Dinamo dobra momčad, upozoravam i sada i predviđam mrtvu utrku do zadnjega kola. Prvenstva se dobivaju u malim utakmicama, a ne u derbijima. Drago mi je zbog navijača, zbog prekrasnog dekora uoči i za vrijeme utakmice i zbog Rossa, koji je u 36. debitirao u dresu voljenog kluba. Zato ga i ne bih puno osuđivao za zapaljenu baklju. Umjesto toga pišite o našim sjajnim navijačima i o prekrasnoj atmosferi - sugerira Ibričić.
San da donese pobjedu svojim golom u derbiju Senijad je dosanjao, sada sanja naslov prvaka.
- Došao sam u najveći klub na prostorima bivše Jugoslavije i vjerujem da će mi se ispuniti san da osvojimo duplu krunu već u prvoj sezoni.